четвртак, 19. април 2012.

Srećne misli i vilinska prašina

Svi koji su čitali Petra Pana znaju da se leti uz pomoć srećnih misli i vilinske prašine. Psiholozi se ne bave vilinskom prašinom, ali su izučavajući srećne misli i njihov uticaj došli do nekih zanimljivih saznanja.

                                                                                

Učesnici jednog eksperimenta su imali zadatak da se svakodnevno, tokom nekoliko nedelja, osam minuta dnevno, prisećaju situacija kada su bili srećni.

Pokazalo se da su učesnici u eksperimentu bili boljeg raspoloženja i vedriji od kontrolne grupe (osoba koje se nisu bavile srećnim mislima).

 Takođe se pokazalo da su u dobrom raspoloženju ostali i nekoliko nedelja nakon završetka eksperimenta.

Važno je napomenuti da ovakav pristup poboljšanju raspoloženja ne znači negaciju problema i život u ružičastom svetu. Pre se može reći da olakšava i ubrzava rešavanje problema, jer je poznato da dobro raspoloženje, pored toga što je dobro za zdravlje, imuni sistem i lepotu, podstiče i kreativnost.

Mala tajna za mnogo energije i zadovoljstva!

уторак, 17. април 2012.

Šta je psihološka otpornost i kako je povećati?

Kako lotos, koji raste u bari, uspeva da bude tako lep i čist?
Kako neki ljudi odrastaju i žive u veoma teškim okolnostima a uspevaju da ostanu fizički i mentalno zdravi?
Teške okolnosti na neke ljude deluju pogubno, dok neke ojačaju i oplemene.
                                                                   

Rezilijentnost, ili psihološka otpornost, je ono što čini razliku među ljudima kada se nađu u teškim okolnostima.
Tekst je premešten ovde

понедељак, 16. април 2012.

Kako ostvariti velike ciljeve?


Golub koji na ksilofonu svira američku himnu-zvuči neverovatno ali je istinito.
Kako?

                                                                          
Jedan američki psiholog se dosetio da kompoziciju podeli na manje delove, učio je goluba da prvo kljucne prvu notu i nagrađivao ga za svaki uspešan pokušaj. Zatim je prešao na drugu, a nagrada je sledila kada bi obe note bile tačno "odsvirane".... i tako do kraja kompozicije. Ova metoda se stručno zove metoda aproksimacije, ili približavanja cilju.

Tekst je premešten na ovu adresu


Kako utičemo na druge ljude?


Hteli mi to da priznamo ili ne, drugi ljudi utiču na nas, i mi utičemo na njih. Taj uticaj se ogleda u raznim aspektima komunikacije...rečima koje koristimo, načinom na koji izgovaramo reči....pažnjom koju poklanjamo ili ne poklanjamo...
Mnoga istraživanja u oblasti međuljudskih odnosa pokazuju da čak i kada ne govorimo, čak i kada svesno ne razmišljamo o drugima, naši stavovi utiču na to kako će se oni osećati u našem društvu.

                                                                             

Tekst je premešten ovde

субота, 14. април 2012.

Moć misli


Kao i čarobni štapić, naše misli i uverenja imaju moć da kreiraju i transformišu spoljašnje aspekte našeg života. To je delimično zbog toga što što naše misli i uverenja određuju izbore koje pravimo-i svesno i nesvesno-i načine na koje odgovaramo na životne događaje. Realnost nije kamen koji postoji "tamo negde" nezavisno od nas, realnost je pre meka glina koju modelujemo svojim očekivanjima.
Iako nisu svemoguća, uverenja (emocionalno obojene misli) i misli (ideje o stvarima) stvaraju, u značajnoj meri, naše spoljašnje okolnosti. 
                                                                             

Kao ilustracija sledi jedna zen priča.

Bio jednom jedan čovek po imenu Tsuge koji je voleo da posećuje svoju dragu prijateljicu Atsuko. Atsuko je bila dobra domaćica, i kada god bi Tsuge došao ponudila bi ga šoljom ukusnog zelenog čaja. Tsuge je polako pijuckao čaj dok je razmenjivao dnevne novosti sa Atsuko.

Ali jednog dana, na njegov užas i zaprepašćenje, Tsuge je video malu zmiju kako se migolji na dnu njegove šolje. Ne želeći da postidi svoju domaćicu, nije rekao ništa.. Umesto toga, brzo je popio čaj. Pričao je još malo, ali se iznenada osetio loše, izvinuo se i otišao kući.

Te noći Tsuge je imao strašne grčeve u stomaku. Tresao se, naizmenično osećao jezu i vrućinu. Noge su mu se kočila i glava ga je zabolela. U njegovom umu nije bilo sumnje-otrovala ga je zmija iz šoljice čaja. Bilo mu je toliko loše da je poverovao da će umreti. Pozvao je lokalnog iscelitelja, koji mu je postavio mnogo pitanja i pažljivo ga pregledao, ali nije pronašao nikakav fizički uzrok. Pa ipak, nelagodnost je nastavila da ga izjeda i oduzima mu san. Kada bi i zadremao, sanjao je snove o svojoj skoroj smrti.

Kada je Atsuko čula za bolest svog prijatelja, bila je prestravljena i požurila je do njega, insistirajući da bude kod nje kako bi ga negovala dok ne ozdravi. Tsuge je to prihvatio i otišao kod nje.
Kada su stigli, Atsuko mu je rekla da sedne za sto. "Napravila sam ti čaj" reče ona "može ti ublažiti bol". Uznemireni Tsuge je ljubazno odbio njenu ponudu, rekavši da nije raspoložen za čaj, da bi mu to samo pogoršalo stanje. Pa ipak, Atsuko je pred njega stavila šolju vrućeg čaja insistirajući da će mu to pomoći da se oseća bolje. Na Tsugeov užas, ponovo je video malu zmiju kako se migolji na dnu šolje. 

Tsuge više nije mogao da ćuti."Moja draga Atsuko" reče on "zahvalan sam na tvojoj ljubaznosti, i znam da mi ne misliš loše kada mi nudiš taj čaj.Ali moram ti reći da je razlog moje bolesti upravo tvoj čaj. Kada sam te prošli put posetio, na dnu moje šolje bila je zmija. I žao mi je što to moram da kažem, ali i na dnu ove šolje je takođe mala zmija."

Atsuko se nasmejala. Rekla je Tsugeu da pogleda gore, što je on i učinio, i ugledao parče kanapa kako visi sa nadstrešnice, lelujajući na povetarcu. U tom trenutku je shvatio da zmija u njegovom čaju nije ništa drugo do odraz koji se poigrao njegovim umom.

Margaret Olivia Wolfson
"Tetovaža kornjače: bezvremenske priče za pronalaženje i ispunjavanje vaših snova"


Preuzmi BESPLATAN primerak Vodiča za srećniji život!




петак, 13. април 2012.

Šta je faktor sreće?


Svi znamo nekog ko "baš ima sreće", okolnosti mu nekako uvek idu na ruku i želje mu se kao nekom čarolijom ostvaruju.
Takođe, svi znamo i ljude koji "baš nemaju sreće", sve im nešto ide nizbrdo, svaki plan im se nekim čudom izjalovi, kao da ih je "neko uvračao".

Da li se rađamo pod"srećnim", "nesrećnim" ili "ni srećnim ni nesrećnim" zvezdama?
Ili možda ipak imamo uticaja na to koliko će nas sreća pratiti u životu?
                                                                           
                                                                       

Kada malo pažljivije slušamo one koji su "srećkovići", čujemo sledeće:

-umeju da prepoznaju i iskoriste okolnosti koje im idu na ruku,

-umeju da naprave okolnosti koje im idu na ruku,

-oslanjaju se na sebe i svoje sposobnosti, ne čekaju da im sreća zakuca na vrata,

-traže i dobijaju pomoć i podršku od drugih,

-u kontaktu su sa svojim željama i potrebama

-kada nešto žele, pitaju se na koji način to da ostvare

-kada ne uspeju traže uzroke u sebi i način da sledeći put to isprave...

"Baksuzi" nam govore sledeće:

-čekaju da im se sreća konačno osmehne,

-ljute se kada im okolnosti ne idu na ruku,

-nisu svesni svojih sposobnosti i potencijala,

-od drugih ili ne traže ništa ili traže da rešavaju probleme umesto njih,

-ne usuđuju se da žele, da se ne bi razočarali,

-ne prepoznaju svoje potrebe

-kada nešto ipak požele, pasivno čekaju "ispunjenje želje",

-kada ne uspeju krive druge i "lošu sreću"...

Možda se ipak ne kaže slučajno da "sreća prati hrabre"...

четвртак, 12. април 2012.

Kako da kažem šta mi smeta a da ne povredim drugu osobu?


Bez obzira na to koliko ste usklađeni s nekim, koliko dobro i dugo  se poznajete, koliko se vi i druga osoba trudite da ugodite i budete dobri jedno prema drugom.... neminovno je da svako ponekad radi/uradi nešto što nam zasmeta. I često se događa da druga osoba i ne zna da nam nešto smeta.

                                                                                      

Kako reći šta nam smeta a da pri tom ne povredimo drugu osobu?

  • prvo, budite svesni šta je to što vam smeta i zašto vam smeta
Ovo je važno da biste drugoj osobi mogli jasno da prenesete poruku.

Primer: Prijatelj stalno kasni.

Umesto da kažete "Ti mene ne poštuješ!" ili "Ti si neodgovoran", recite "Smeta mi to što si poslednjih nekoliko puta kasnio na sastanak."

  • razmislite o tome šta tačno želite da druga osoba promeni u ponašanju.
"Voleo bih da dolaziš na vreme."  ili "Volela bih da mi javiš da ćeš kasniiti."

  • izaberite pravo vreme i mesto, razmislite o tome kada i gde će druga osoba biti spremna da vas sasluša i zaista čuje.
Nemojte saopštavati šta vam smeta kada ste vi ili druga osoba u žurbi, neraspoloženi, kada nemate dovoljno vremena ili energije za razgovor i ispravljanje eventualnih nesuglasica.

  • recite blagovremeno, nemojte čekati da druga osoba sama shvati, nemojte očekivati da vam neko čita misli. Ako to čekate predugo može se dogoditi da vam se "nakupi"  i da odreagujete preterano burno. Takođe, može se desiti da se "nakupi" previše toga i da bude kasno da se odnos popravlja.

  • koristite "sendvič" tehniku: recite nešto lepo, šta vam se sviđa kod te osobe, zatim šta vam smeta i ponovo nešto lepo.
"Volim da se družim stobom, sviđa mi se kod tebe to što me razumeš i što mi pomažeš oko računara. Smeta mi to što često kasniš, volela bih da ubuduće dolaziš na vreme, ili bar da mi na vreme javiš da ćeš kasniti. Verujem da ćeš razumeti zašto ovo govorim i da ćemo nastaviti lepo da se družimo."
  • nemojte da koristite "uvek" i "nikad", tako ćete samo navesti drugu osobu da se oseti napadnuto i da se brani. Navedite konkretne situacije u kojim vam je neko ponašanje zasmetalo.
Kao što znamo, vežba čini majstore... setite se nekoliko stvari koje vam smetaju kod vama bliskih i dragih osoba... zapišite i pokušajte da ih formulišete na najbolji mogući način... izaberite pravo vreme i pravo mesto i recite... budite spremni da saslušate... budite spremni da čujete i šta drugoj osobi smeta u vašem ponašanju.


уторак, 10. април 2012.

Kako uspostaviti harmonične odnose sa drugim ljudima?

"Nezrela ljubav kaže: volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže: trebam te jer te volim." Erih From

                                                                             

Koja je razlika?

Razlika je u odnosu sredstva i cilja.

Martin Buber razlikuje dve vrste odnosa među ljudima: Ja-To i Ja-Ti.

U prvoj vrsti odnosa, Ja-To, druga osoba nam je sredstvo za ostvarenje nekog našeg cilja, zadovoljenje neke naše potrebe (smanjenje nesigurnosti, beg od usamljenosti,prevoz, materijalna podrška, slušanje, saveti...)...u takvoj vrsti odnosa u fokusu smo mi sami,druga osoba je tu kao sredstvo zadovoljenja naših potreba.

Pomaganje i služenje drugima je u određenoj meri neophodno da bismo funkcionisali kao društvo. Ali, nije dovoljno i štetno je ako je samo tako.
                                                                        

U drugoj vrsti odnosa, Ja-Ti, jedini cilj je autentičan kontakt i susret sa drugim bićem. Jednostavno zajedničko postojanje, bez plana, programa i cilja. Razmena i deljenje datog trenutka. Razmena i deljenje onoga što jesmo i što jeste u nama u datom trenutku. To može da bude razgovor o omiljenim ukusima, mirisima....ili deljenje životnih događaja i doživljaja istih...deljenje misli i osećanja...

Nemoguće je neprestano biti u Ja-Ti odnosu, za zdrav i harmoničan život važno je uspostavljati ravnotežu između Ja-Ti i Ja-To odnosa sa drugima. Važno je stvoriti vreme i prostor da se Ja-Ti odnos dogodi povremeno i emocionalno nahrani učesnike.

Ovo važi za sve ljudske odnose....prijateljske, partnerske, porodične, u manjoj meri i ređe i poslovne.
Harmonija se uspostavlja uravnotežavanjem Ja-To i Ja-Ti odnosa, činjenjem za druge, ali i jednostavnim obraćanjem pažnje na njih. Prihvatanjem da neko nešto čini za nas i dozvoljavanje odabranima (onima sa kojima se osećamo bezbedno) da dopru do nas i vide i osete suštinu našeg bića. 

Upotrebi moć svog uma i ostvari svoje ciljeve!
 

понедељак, 9. април 2012.

Važno je reći šta volimo i želimo


Ima jedna lepa priča o starom bračnom paru koji je dugo i složno živeo zajedno. Za proslavu jedne godišnjice braka žena je pomislila "Uvek sam mu davala sredinu hleba, zato što je ukusnija i mekša. Uvek sam jela koricu, zato što sam htela da mu ugodim. Sada ću da počastim sebe!" I tako je ovaj put sebi uzela sredinu hleba a mužu dala koricu. Posmatrala je njegovu reakciju malo strahujući da će se on naljutiti. Na njeno iznenađenje, muž je bio oduševljen. Rekao je "Hvala ti! Oduvek sam više voleo koricu, ali sam jeo sredinu zato što sam želeo da ti budeš srećna!". 

                                                                             

Često se dešava da pokušavamo da ugodimo drugima na načine koji prijaju nama. I upravo iz tog razloga se dešava da naši gestovi ne naiđu na oduševljenje i zahvalnost.

Kada ne pretpostavljamo šta drugi žele, kada ne "čitamo misli drugima" nego razgovaramo i slušamo, veće su šanse da se zaista upoznamo i razumemo. I veće su šanse da zaista obradujemo i iznenadimo voljene. Onim što žele oni, a ne mi. 

U osnovi takvog razmišljanja je uverenje "Ako me neko zaista voli znaće šta mi treba." Ovo uverenje je pogrešno, i uzrok mnogih nesporazuma. Istina je da čak ni majke u početku ne znaju šta treba njihovim bebama, one to znanje stiču vremenom, iskustvom i pažljivim praćenjem bebinih reakcija.

Da li znate šta vaši bližnji i voljeni zaista vole i žele? Šta ih raduje? Šta im treba?

Ili ima dajete ono što treba vama?

Da li vi sami znate kad vam šta treba? I da li dajete sebi slobodu da to kažete?

недеља, 8. април 2012.

Bliskost i emocionalna distanca


Bliskost sa drugim ljudskim bićem je potrebna i važna. To je ono što hrani našu dušu i daje nam snagu. Osećaj da nas neko razume, prihvata, iskustvo deljenja...


                                                                             
Ali, u potrazi i čežnji za bliskošću često se zaboravlja drugi, jednako važan i neophodan aspekt međuljudskih odnosa, a to je emocionalna distanca.

Kvalitetan odnos nije neprestana bliskost visokog intenziteta, kvalitetan odnos je ravnoteža bliskosti i distance, zajedništva i odvojenosti, deljenja i samoće...

Svi se mi razlikujemo po tome koliko nam bliskosti i distance treba u odnosu, ne postoji tačna mera. Zato je važno da partnera biramo vodeći računa o tome koliko se uklapamo, bez ocenjivanja i osuđivanja.

Takođe, u različitim periodima i fazama života taj stepen varira i to je prirodno.

Važno je da smo svesni kada nam i koliko bliskosti i distance treba, i važno je da poštujemo potrebe i ritam druge osobe. Sa nekim osobama se uklapamo po pitanju bliskosti i distance, potrebna nam je približno ista količina i način pokazivanja, i to je dobra osnova za zadovoljavajući odnos.
Sa drugim osobama, bez obzira na individualne kvalitete, se jednostavno ne nalazimo i ne uklapamo. Nekada je moguće prevazići te razlike, a nekada nije... iako to saznanje nije prijatno, iako možda postoji privlačnost i želja za kontaktom, nekada je bolje priznati sebi da su razlike nepremostive i poštedeti sebe i drugu osobu patnje i razočaranja.


Closeness and emotional distance




Mala tajna za mnogo energije i zadovoljstva!


Program koji je kreiran na osnovu najnovijih saznanja iz oblasti psihologije i desetogodišnje prakse u oblasti emocionalne inteligencije se sastoji iz tri jednostavne vežbe za koje je potrebno da izdvojite samo 5 -10 minuta u toku dana, u vreme koje vam odgovara, u udobnosti svog doma!

Prednosti programa "Mala tajna za mnogo energije i zadovoljstva" su to što se realizuje online (možete da se uključite bez obzira na to u kom gradu, državi ili kontinentu živite) i što je individualan (vežbe radite kada vama to odgovara, u udobnosti vašeg doma).


Evo šta kažu neki od vas koji su se odlučili za program i vredno rade vežbe:

"Nastaviću da vežbam ovo, ima efekta, osećam se zadovoljno... ovo je kao neka redovna emotivna lična "higijena"... :-))"

"Ovaj program je nešto najbolje što sam uradila za sebe! Svi me pitaju da li sam se zaljubila. Odgovaram da jesam- zaljubila sam se u svoj život!"

"Vežbe su odlične i zanimljive! Ne treba mnogo vremena a rezultati se osete. Više se smejem, više stignem da uradim u toku dana i sve to radim sa mnogo više mira i zadovoljstva. Preporučujem svima!"

уторак, 3. април 2012.

Zona komfora: šta je vaš izbor-akvarijum ili okean?

Ako zlatnu ribicu koja dugo  živi u malom akvarijumu stavite u mnogo veći akvarijum, ona će nastaviti da se kreće u opsegu na koji je navikla...bez obzira na to što sada može da pliva dalje, ona to ne čini...




                                                                                 

Iako ne živimo u akvarijumima, i mi ljudi se često ponašamo slično. Svi mi se tokom odrastanja i sazrevanja susrećemo sa raznoraznim ograničenjima i preprekama. Mnogo više nam govore šta ne možemo i ne smemo nego šta možemo i smemo.


Tekst je premešten ovde