уторак, 30. новембар 2010.

Sposobnosti koje čine emocionalnu inteligenciju



Percepcija, procena i izražavanje emocija

-sposobnost zapažanja emocija u nečijem fizičkom stanju, osećanjima i mišljenju
-sposobnost zapažanja emocija kod drugih osoba, u umetničkim delima ili slično, kroz jezik, zvuk, pojavnost i ponašanje
-sposobnost preciznog izražavanja emocija, kao i izražavanje potreba povezanih s tim osećanjima
-sposbnost razlikovanja tačnog od neadekvatnog, odnosno iskrenog od lažnog u izražavanju emocija

Emocionalna facilitacija mišljenja

-emocije određuju redosled mišljenja tako da usmeravaju pažnju na važne informacije
-emocije su dovoljno jasne i dostupne, pa pomažu prosuđivanju i pamćenju događaja koji su u vezi sa različitim osećanjima
-različiti pogledi na stvari menjaju emocionalna stanja podržavajući mogućnost procene iste situacije sa različitih strana
-emocionalna stanja olakšavaju pristupe specifičnim problemima: tako sreća olakšava induktivno mišljenje i kreativnost

 Razumevanje i analiza emocija: upotreba emocionalnih znanja

-sposobnost imenovanja emocija i prepoznavanje odnosa između reči i samih emocija (kao npr. sviđati se i voleti)
-sposobnost interpretiranja značenja koja emocije prenose ( npr. da je tuga povezana sa nekim gubitkom)
-sposobnost razumevanja složenih mnogostrukih  osećanja ( kao npr. istovremeni osećaj ljubavi i mržnje)
-sposobnost prepoznavanja verovatnih prelaza između emocija-prelaz iz ljutnje u stid

Refleksivna regulacija emocija u promociji emocionalnog i intelektualnog razvoja

-sposobnost otvorenosti za osećanja-za ona prijatna kao i za ona neprijatna
-sposobnost refleksivnog uživljavanja ili odvajanja od emocija zavisno od procene korisnosti
-sposobnost refleksivnog praćenja emocija u odnosu na sebe i druge kao i koliko su tipične, jasne, uticajne ili odmerene
-sposobnost upravljanja svojim i tuđim emocijama ublažavajući neprijatne i pojačavajući prijatne emocije.

Ravnoteža prava i obaveza





Tekst je premešten na novu adresu

понедељак, 29. новембар 2010.

Emocionalno vezivanje- da ili ne?

Ako nemamo biljke, nemamo ni obavezu da ih zalivamo i negujemo.


Ali, ostajemo uskraćeni za mirise i boje kojim nas daruju.


Ako nemamo ljubimce, nemamo ni obavezu da ih hranimo i negujemo,


Nemamo obavezu da im poklanjamo pažnju.


Ali, ostajemo uskraćeni za jedan poseban odnos.


Tekst je premešten ovde

недеља, 28. новембар 2010.

Kako volimo? Stilovi afektivnog vezivanja

“Sve srećne porodice liče jedna na drugu,
svaka nesrećna porodica,
nesrećna je na svoj način“
Lav Tolstoj




Stabilan i zadovoljavajući ljubavni odnos u značajnoj meri doprinosi kvalitetu života. To znaju svi, i oni koji uživaju u blagodetima takvog odnosa, oni kojima ljubavni odnos oduzima energiju, unosi nemir i smanjuje samopoštovanje, kao i oni koji kroz život idu sami. Primenjene u oblasti bliskih partnerskih odnosa, Tolstojeve reči bi mogle da glase ovako: svi srećni parovi liče jedan na drugi, svaki nesrećan par, nesrećan je na svoj način. Istraživanja u oblasti partnerskih odnosa pokazuju da je realnost ipak drugačija. I srećni i nesrećni parovi imaju svoje specifičnosti po kojima su jedinstveni, ali i neke karakteristike koje su im zajedničke. Postoje osobine, stavovi i ponašanja koja dovode do svrstavanja svakog para u kategoriju “srećan“,“nesrećan“ i“nešto između“. Ako sreću definišemo kao ono što osećamo prilikom ostvarenja velike i veoma važne želje a zadovoljstvo kao osećanje prilikom ispunjenja neke naše želje, koja je svakako važna ali ne i najvažnija, smatramo da je primerenije baviti se zadovoljstvom a ne srećom u bliskim partnerskim odnosima. Šta je to što karakteriše zadovoljne parove? Kako postižu skladno funkcionisanje veze koja omogućava osećaj zadovoljstva bivanja u vezi? I, jednako važno pitanje, šta je to što karakteriše nezadovoljne parove? Na koji način oni postižu da nešto potencijalno veoma lepo i prijatno pretvore u nešto neprijatno i frustrirajuće? 


Tekst je premešten ovde