среда, 11. децембар 2013.

Saznajte šta je čarobni začin za uspeh ljubavne veze!

Zamislite da postoji neki čarobni napitak koji popijete vi i vaša voljena osoba, i istog trenutka vas preplavi osećanje ljubavi, mira, zadovoljstva, radosti...
Neki čarobni napitak koji popijete, kada ljubav i strast počnu da blede, i vaša veza ponovo zablista starim sjajem. 
Ponovo se radujete jedno drugom, ponovo uživate u vremenu koje provodite zajedno, a svaki problem i nesuglasicu rešavate lako, sa ljubavlju.

O, kako bi bilo lepo da postoji nešto tako jednostavno što možete da uradite da vašu ljubavnu vezu osvežite i ojačate.

Dobra vest je da tako nešto postoji!
Još bolja vest je da nam je svima na dohvat ruke! Svakog dana!
Malo manje dobra vest je da je ovaj začin toliko jednostavan i pristupačan, da ga vrlo često ne primetimo tragajući za nečim velikim i epohalnim.

Koji je to začin koji se stavlja u čarobni ljubavni napitak?

                                                                 

Tekst je premešten na ovu adresu

четвртак, 28. новембар 2013.

Ko je najveći kradljivac vremena i kako ga pobediti?

Iako ponekad imamo utisak da vreme leti brzinom svetlosti, a nekad da je stalo, ono teče svojim tokom, ne možemo ni da ga ubrzamo ni da ga usporimo. 
Na pitanje "kako upravljati vremenom?" najbolji odgovor koji sam čula je:
"Vremenom ne možemo upravljati, možemo ga samo koristiti."
Neko je rekao da svako od nas ima na raspolaganju jednaku količinu vremena u toku dana koju su imali Nikola Tesla, Albert Ajnštajn, Helen Keler...  


Tekst je premešten na ovu adresu

среда, 20. новембар 2013.

Kako ostati "dobar momak" a ipak privući i zadržati devojku?

Podnaslov ovog teksta bi mogao da bude:
Zašto devojke više vole "loše momke" a dobrice završe u "friend" zoni, kao rame za plakanje i draga Saveta?
Ti si dobar momak.

Iskren, pažljiv, veran.

Ne zanimaju te kratkotrajne avanture i veze za jedno veče.

Želiš pored sebe devojku koju ćeš da voliš i poštuješ, i koja će tebe da voli i poštuje.

Odgovaraš na poruke, poštuješ dogovore, trudiš se da ugodiš devojci, pokazuješ joj da ti se sviđa i da želiš "nešto više" od prijateljstva.

I kao takav, nebrojeno puta si čuo rečenicu "Divan si! Ali, ja nisam zaljubljena u tebe. Hajde da budemo prijatelji."


Zašto je to tako?
Da li je moguće da devojke stvarno vole "loše momke" i da je jedini način da je osvojiš da budeš loš prema njoj?
                                                                         

Odgovor je, na tvoju sreću, NE! Ili, da budem preciznija, ne sve devojke.


Neke devojke, najčešće niskog samopoštovanja,  zaista "vole" momke koji se loše ponašaju prema njima. Kroz odnos sa njima one dobijaju potrvdu svog uverenja o sebi kao lošoj osobi koju nije moguće voleti. Ona će izabrati nekog ko će "igrati igrice", nekog ko je skroz suprotan od tebe. To nema veze s tobom!
"Lek" za takve devojke nije da joj svojom dobrotom pokažeš kako nisu svi muškarci loši i kako je ona vredna ljubavi. To je posao za psihoterapeuta, ne za momka. Naravno, pod uslovom da ona uviđa problem i želi da ga reši.

Neke, iz ko zna kojih razloga, veruju da je ljubav patnja, bol, čežnja, drama... Ponovo- nema veze s tobom. I to je posao za psihoterapeuta i to naravno, ako ona uviđa problem i želi da ga reši.

*važna napomena: kada kažem da je nešto posao za psihoterapeuta ne mislim ništa uvredljivo i pogrdno. Menjati svoja uverenja, i obrasce ponašanja, samostalno ili uz stručnu pomoć ne da nije sramotno nego je za svaku pohvalu!

Ako su te više od dva puta privukle devojke koje tebe ne žele, možda je vreme da se zapitaš da li zaista veruješ da zaslužuješ ljubav? Da li zaista veruješ da je moguće biti u lepoj, dugotrajnoj ljubavnoj vezi. Da li duboko u sebi osećaš da je to bezbedno?

Ponekad podsvesno biramo one koji će nas odbiti, zato što se na taj način štitimo od ljubavi i bliskosti. Tačnije samo verujemo da se tako štitimo. 

Da ponovim, ne vole sve devojke loše momke! Neke devojke vole dobre momke!
Samo, imaj na umu, dobar momak, je dobar prema devojci ali i prema sebi!
Dobar momak poštuje i devojku, ali i sebe. I to se vidi u njegovom ponašanju:

  • pažljiv je, ali očekuje pažnju i za sebe,
  • ne daje odmah "srce na dlanu",
  • daje sebi vremena da upozna devojku i vidi da li mu odgovara, 
  • umesto da se pita gde je pogrešio, kada se neko loše ponaša prema njemu on ne ostaje u tom odnosu. Ne trudi se previše da nekog zadivi ili odobrovolji,
  • ne sedi pored telefona/računara čekajući poruku od NJE (da, da, i muškarci to rade!)
  • koliko god da mu se sviđa, ona nije ceo njegov svet, smisao njegovog života.
Još jedna moguća greška u koracima je da ne znaš, ili si smetnuo s uma da je UZBUĐENJE važan faktor privlačnosti!
Ovo su pokazale mnoge studije. Da li je to u redu ili nije, nevažno je. Tako je. 
Uzbuđenje ne znači da treba da idete na bandži džamping na prvom sastanku. Uzbudljivo je slušati nekog ko govori o nekoj svojoj strasti, o nečemu što voli. 
Ako oboje volite šah, uzbudljiv će vam biti razgovor o Soneborn-Berger kriterijumu ili Pikabiš secištu :D

"Evo ti srce na dlanu" pristup nije uzbudljiv. To ne znači da treba da glumiš nekog nedostižnog dasu, da se ne javljaš danima i na poruku odgovaraš nakon 5-6 sati sa "ok". To samo znači da ne odgovaraš na svaku poruku istog sekunda (jer to onda znači da ne radiš ništa drugo osim što čekaš njenu poruku). 

Dobre devojke vole dobre momke. Ne vole "predobre", one koji se odriču sebe i ne veruju da su zanimljivi i "voljivi". 
Ne moraš da postaneš "loš" da bi bio privlačniji. Samo budi dobar i prema sebi :) 

PS: sve ovo, uz male modifikacije, važi i za devojke. 

Ovo je široka i neiscrpna tema, znam da je mnogo toga ovde ostalo nedorečeno, ali nadam se da sam je nekom ovim tekstom bar malo razjasnila i rasvetlila. Biće mi drago da čujem vaša mišljenja i iskustva i da u komentarima nastavimo razgovor na ovu temu :)




Ovo je autorski tekst, ako želite da ga podelite sa čitaocima svog bloga, sajta ili portala slobodno to uradite, ali onako kako to pristojnost i pravni sistem nalažu: uz navođenje imena autora i postavljanje linka ka izvoru teksta. Hvala :)





четвртак, 14. новембар 2013.

10 pouzdanih načina da budete nesrećni u životu!


O sreći se mnogo priča i piše. Mnogi tragaju za njom, malobrojni je pronađu. Danas možete da pročitate na stotine knjiga, tekstova i posetite na stotine seminara na temu "Kako biti srećan?".

A kada se samo malo osvrnemo oko sebe, vidimo mnogo nesrećnih, ili ne baš srećnih ljudi.
Zašto je to tako? 


                                                                            


Tekst je premešten ovde

уторак, 22. октобар 2013.

Rak je pobediv!



"Najlepše reči na engleskom jeziku nisu "volim te" nego benigno je."
Vudi Alen

Ovaj citat nam govori koliko je rak rasprostranjen u današnje vreme, kao i to kolika količina straha ga okružuje.

Neću pisati o tome šta je rak, to verujem svi znate. Nisam lekar i neću ulaziti u medicinsku priču, koja je svakako važna i ima svoje mesto u procesu isceljenja. Neću pisati ni o uticaju ishrane, kretanja, lekova, dodatnih preparata, o važnosti prevencije i ranog otkrivanja. Važni su, ali to nije moja struka.

Pisaću o psihološkim i duhovnim faktorima koji utiču na to da do ove bolesti dođe, ali još važnije, o psihološkim i duhovnim faktorima koji doprinose isceljenju i pobeđivanju bolesti

Predstaviću vam izvore podrške koji postoje i nadam se na taj način doprineti tome da se fama oko ove bolesti bar malo smanji i da se svest o njenoj pobedivosti bar malo raširi.

"Rak je simbol, najveći od svih bolesti, on pokazuje da je nešto proticalo pogrešno u  pacijentovom životu i opomena da treba da ide drugim putem"  Elida Evans

U naslovu sam napisala da je rak pobediv, namerno nisam koristila reč izlečiv, zato što je isceljenje rezultat aktivnog učešća i borbe pacijenta i njegovih bližnjih, a ne pasivnog procesa uzimanja lekova i očekivanja od lekara da nešto učine i bolest nestane.

Ridiger Dalke u svojoj knjizi "Bolest kao put" govori o duhovnim i psihološkim uzrocima raznih bolesti, između ostalog i raka. Govori o tome kako mi biramo i kreiramo bolesti, i kako su simptomi samo znak da nešto u našem životu ne funkcioniše kako treba. Simptomi su poruke naše duše, i ako ih samo uklonimo mi propuštamo priliku da naučimo nešto o sebi i da svoj život živimo potpunije i kvalitetnije. Dalke navodi lepu metaforu sa automobilom. Ako se vozite auto putem i vidite da svetli crvena lampica, nećete otići kod automehaničara da je isključi zato što vam smeta što svetli, nego ćete odreagovati u skladu sa porukom konkretne lapmice. Nasućete gorivo, promeniti ulje. Nećete je samo isključiti.
                                     
Isto je i sa simptomima. Oni nam poručuju da ne živimo u skladu sa svojim bićem. Na nama je da se zapitamo i preispitamo, šta je to što možemo da promenimo kod sebe i u svom životu. Gde smo do sada grešili.

Prvo što ljudi osete i pomisle kada čuju dijagnozu "kancer" su strah i smrtna presuda. Strah, panika, očaj i odustajanje samo pogoršavaju situaciju. Mogu da se shvate kao normalna prva reakcija, ali ako pređu u trajno stanje samo doprinose razvoju bolesti. Reći nekom "misli pozitivno, ne boj se"  je takođe kontraprodukivno. 

Ono što pomaže su konkretne i tačne informacije o tome šta je moguće učiniti, kako pomoći sebi ili bližnjem, kako podržati sebe ili bližnjeg.

"Nova filozofija, način života, ne dobija se besplatno. Za to se mora platiti visoka cena i stiče se jedino velikim strpljenjem i ogromnim naporom." Fjodor Dostojevski
Ovakve informacije daje dr Berni Zigel, hirurg onkolog koji je nakon dugogodišnje prakse od lekara postao iscelitelj. Uvideo je koliko su odnos lekara i pacijenta, kao i struktura ličnosti i emocionalno stanje pacijenta bitni za proces isceljenja. U svojoj knjizi "Ljubav, medicina i čuda" navodi mnoštvo primera "čudotvornih" isceljenja pacijenata kojima je rečeno da nema leka. 

"Razlika među pacijentima je ogromna. Neki će učiniti sve, samo neće pokušati da izmene svoj život i tako povećaju izglede za izlečenje.Kada im ponudim izbor između operacije i promene načina života, osam od deset kažu "Operacija. Manje boli. Jedino treba da se pobrinem za čuvanje deteta dok sam u bolnici." Nasuprot njima su oni koje nazivam izuzetnim pacijentima, pacijentima koji preživljavaju. Oni ne prihvataju poraz, poput jedne moje pacijentkinje koja je oslepela od dijabetesa, amputirana joj je noga, obolela je od raka, ali živi duže nego što statistika predviđa i sada provodi dosta vremena pored telefona hrabreći druge bolesnike. Ona i drugi izuzetni pacijenti naučili su me da um može da utiče na telo i da sposobnost da se voli nije uslovljena telesnom bolešću"

"Naučna istraživanja drugih lekara i moje svakodnevno kliničko iskustvo uveravaju me da stanje uma utiče na stanje tela, delujući na centralni nervni sistem, endokrinološki i imunološki sistem. Smiren um šalje telu poruku da živi, dok mu depresija, strah i nerazrešeni konflikti šalju poruku da umre. Tako je svako izlečenje naučno, čak i ako nauka ne može tačno da objasni kako se dešavaju "čuda."" 

"Osnovni problem s kojim se suočava većina pacijenata jeste nesposobnost da vole sebe, budući da nisu bili voljeni u nekom ključnom periodu svog života. Taj period je gotovo uvek detinjstvo, kada naš odnos sa roditeljima oformljuje karakterističan način reagovanja na stres. Kao odrasli, ponavljamo te reakcije, i tako postajemo podložni bolesti, a naša ličnost često određuje specifičnu prirodu bolesti. Sposobnost da volimo sebe , udružena sa sposobnošću da volimo život i prihvatanjem činjenice da život nije večan, pomažu čoveku da vodi kvalitetniji život. Ja kao hirurg imam zadatak da omogućim ljudima da dobiju na vremenu kako bi mogli sami sebe da izleče. Pomažem im da se oporave, a istovremeno da shvate zašto su se razboleli. Tek onda oni mogu da počnu sa pravim izlečenjem, a ne samo sa zalečenjem."
"U svakom od nas je iskra. Nazovite je božanskom iskrom ako hoćete, ali ona je tu i može osvetliti put do zdravlja. Ne postoje neizlečive bolesti, samo neizlečivi ljudi."

U ovoj izuzetnoj knjizi sa mnogo naučnih dokaza i primera "čudotvornih" isceljenja Berni Zigel navodi i način na koji ispituje stavove pacijenta prema bolesti i životu. Postavlja im četiri pitanja, na osnovu kojih može da zaključi koliko je pacijent motivisan da živi i da se isceli.
Ta četiri pitanja su:


  • Da li želite da doživite stotu? 
  • Šta vam se događalo tokom godine ili dve pre vaše bolesti?
  • Šta bolest znači za vas?
  • Zašto vam je bila potrebna bolest?  
Na osnovu odgovora na ova pitanja procenjuje na koji način da pristupi pacijentu i za koji tok lečenja će se odlučiti. Pacijente koji su pobedili naizgled neizlečive "dijagnoze" on naziva izuzetnim pacijentima i u knjizi nam otkriva "tajne" njihovog uspeha, što je po meni najveća vrednost ove knjige koju vam, ako se vi ili neko vama blizak borite protiv raka, najtoplije preporučujem.

                                                                                       

                                                                               


Sledeći izvor podrške i motivacije je video pod nazivom "Bog ima zadnju reč". Bez obzira na to da li ste vernik ili ne, bez obzira na veroispovest, preporučujem ovaj video zato što u njemu ne samo sveštenici, nego i lekari onkolozi sa Instituta za onkologiju u Sremskoj Kamenici govore o tome koliko je vera (bilo koja vrsta) značajna za isceljenje. I oni navode primere "čudotvornih" izlečenja pacijenata za koje su mislili da im nema spasa. Kada kažem bilo koja vrsta vere, mislim na to da veroispovest nije bitna, da vera može da bude kako u Boga, Hrista, Alaha.... tako i u Život, Ljubav, Univerzum.... isceljujuće je verovanje u silu koja je veća i moćnija od nas. I u ovom slučaju, pasivno prepuštanje i čekanje da neko nešto učini nije dovoljno. Kada neko moli za izlečenje a nije spreman da se zagleda u sebe i promeni svoj način života (spoljašnji i unutrašnji), molitve mu verovatno neće biti uslišene. Sa druge strane, neko ko je spreman da se menja, uči, razvija i raste, u veri i molitvi će naći podršku za svoj put i biće mu lakše da prevazilazi prepreke i savladava svoje životne lekcije.



Ako i sami imate pozitivno iskustvo, ako ste vi ili neko vama blizak pobedili rak, podelite to sa mnom i čitaocima ovog bloga u komentarima (postoji opcija za anonimno postavljanje komentara, ako ne želite da otkrivate vaš identitet).
Možda ćete svojim primerom nekog motivisati i podstaći da se bori i pobedi bolest.

                                                                                 


Jelena Pantić, psiholog


Ovo je autorski tekst, ako želite da ga podelite sa čitaocima svog bloga, sajta ili portala slobodno to uradite, ali onako kako to pristojnost i pravni sistem nalažu: uz navođenje imena autora i postavljanje linka ka izvoru teksta. Hvala :)







петак, 11. октобар 2013.

Kako odgajati srećnu decu?

Svaki roditelj želi da njegovo dete bude srećno.
Želi mu sve najbolje.
Da se smeje, da uživa u životu, da bude uspešno.

Ako se osvrnemo oko sebe, vidimo da nema baš mnogo srećnih odraslih osoba. Iz toga možemo da zaključimo da roditelji negde, u nekim koracima i postupcima greše.
Ali gde greše? Koji su to pogrešni potezi?


                                                                             


Tekst je premešten ovde                                                                                  


                                                                                      




среда, 25. септембар 2013.

Ko je važniji- ja ili ti?

Da li je važnije šta ja mislim, želim, osećam ili ono što ti misliš, želiš, osećaš?

Čije su potrebe važnije- moje ili tvoje?

Ko je važnije ljudsko biće- ja ili ti?


                                                                             


U raznim podelama ljudskih bića možemo da napravimo i onu na empate i psihopate.
Empate su oni koji saosećaju sa drugima i kojima su drugi važni, nekad čak važniji i od njih samih, a psihopate su oni kojima drugi nisu važni, gledaju samo sebe. Gaze sve pred sobom zarad ostvarenja svojih ciljeva.

Ovo nisu prave definicije i nisu u potpunosti precizne, ali poslužiće za ovaj tekst.

Tekst je premešten ovde

уторак, 13. август 2013.

Kako blam može da vas učini privlačnijim?

Šta je to što neke ljude čini privlačnima a neke ne?

Kako to da neko lepo izgleda, pametan je, uspešan, lepo vaspitan... a nekako vas ne privlači?
Ili ste možda vi takvi?

Dajete sve od sebe da se uvek predstavite u najboljem mogućem svetlu, za razliku od drugih ljudi vi nikada ne grešite...bar ne u javnosti, kad ste okruženi drugim ljudima.
Uspešni ste u poslu, briljirate u svemu što radite? 
Ako, daleko bilo, ponekad nešto pogrešno uradite, veome ste vešti u tome da to prikrijete? Ili se jako postidite kad vam se tako nešto dogodi?


                                                                    



Tekst je premešten ovde

уторак, 6. август 2013.

Sedam koraka do muškosti!

U tekstu "Ljubavne veze u XXI veku- gde je ba zapelo???" sam kao jedan od razloga konfuzije u ljubavnim odnosima navela i to da polne uloge više nisu tako jasno definisane.

Nekada je odgovor na pitanje  "Šta znači biti muškarac?" bio vrlo jednostavan:
Muškarac je neko ko snabdeva svoju porodicu hranom i štiti svoju ženu i decu od napada neprijatelja. Muškarac je i neko ko ide u rat kad je to potrebno. Navedena ponašanja koja su nekada definisala ulogu muškarca su potpuno isključivala emocije. Biti emotivan, nežan i u kontaktu sa svojim osećanjima nekada davno, kada su muškarci išli u lov ili ratove, je bilo ravno smrtnoj presudi. 

Tekst je premešten ovde

5 zabluda o društvenim mrežama

"Prijatelji se stiču, a ne dodaju."

"Online komunikacija je lažna i površna."

"Na tom internetu sve vrvi od manijaka."

"Društvene mreže služe za gubljenje vremena."

"Na društvenim mrežama su ljudi koji imaju problem sa komunikacijom u stvarnom životu."



                                                                      

Ova poslednja rečenica mi je posebno zanimljiva. Podrazumeva da su društvene mreže nešto što je u suprotnosti sa stvarnim životom.
Kao da dok smo online živimo jedan život, nestvarni, a kada se "diskonektujemo" i odemo "offline" počinje nešto što se zove stvaran život.

U današnje vreme, sviđalo se to nama ili ne, društvene mreže jesu deo stvarnog, svakodnevnog života.

Od toga kako ih koristimo zavisi da li će nam u svakodnevnom životu predstavljati smetnju ili će ga obogatiti. 
Od toga kako se predstavljamo online i sa kakvim ljudima se povezujemo zavisi da li će nam to biti mesto otuđenja ili mesto zbližavanja sa drugima i povezivanja.

Ako 10h dnevno provodite online, pod lažnim imenom, sa lažnim fotografijama i glumeći nešto što niste- društvene mrežee će za vas biti mesto otuđenja, bežanje od stvarnosti i potencijalni uzrok problema u offline svetu (neuspeh u školi, na radnom mestu, u međuljudskim odnosima...).

Ako je vaš online profil na Fejsbuku ili Tviteru nešto što predstavlja vas onakve kakvi jeste, ako se ponašate ljubazno i pristojno, ako ste komunikativni i pokazujete svoja interesovanja i razmišljanja, a pritom nalazite vremena za druženje i u offline svetu, društvene mreže mogu samo da obogate vaš društveni život.

  • Možete da budete u kontaktu sa ljudima koji su daleko od vas.
  • Možete da sretnete dobre i zanimljive ljude koje bez društvenih mreža verovatno nikada u životu ne biste sreli.
  • Možete da čujete i pročitate mnogo toga lepog, zanimljivog i korisnog.


U tekstu "Kakav ti je news feed takav ti je život" možete da pročitate više o tome kako društvene mreže utiču na naše raspoloženje.

To ne znači da je moguće imati 200 iskrenih bliskih prijatelja. Ali možete da imate mnogo zanimljivih poznanika.
Nećete sa svima deliti vašu intimu i otkrivati svoje tajne. Biti iskren i autentičan na društvenim mrežama ne znači objavljivati na Fejsbuku svaku misao koja vam padne na pamet. Niste lažni ako ne podelite baš sve što vam se događa u životu, ako samo ćaskate i zabavljate se. Kao što niste lažni ako na nekoj proslavi ne ispričate svima kako vas je dečko ostavio i kako sad beskrajno patite zbog toga, nego plešete i smejete se. Svesni da ne moraju baš svi da znaju baš sve o vama, niti da ih to zanima.

"Prijatelji se stiču, a ne dodaju."

Istina. Potrebno je vreme i mnogo zajedničkih iskustava da bismo nekog proglasili i smatrali prijateljem. Verujem u onu izreku da ne možemo reći da stvarno poznajemo nekog ako s njim nismo pojeli kilu soli (ili šećera :)). I verujem da se bogatim može smatrati onaj ko na prste jedne ruke može da nabroji svoje prave prijatelje. Ali, ponekad je prvi korak ka pravom prijateljstvu klik na "dodaj prijatelja" ili "prati". Iako znamo da pravih, bliskih, iskrenih prijatelja ne možemo da imamo 342, to nije razlog da nemamo toliko zanimljivih i inspirativnih poznanika.

"Online komunikacija je lažna i površna."

Jeste, u istoj meri u kojoj i offline komunikacija može da bude takva. Znate verovatno i sami da ima ljudi koji mogu da vas gledaju u oči i lažu. Ne treba im sakrivanje iza monitora za tako nešto.
Online komunikacija je onakva kakvom je vi učinite. Može da bude lažna i površna, a može da bude iskrena i duboka, veoma smislena. 
Činjenica jeste da je nedostatak online komunikacije to što se svodi samo na reči, nedostaju neverbalni aspekti, ali i uz taj nedostatak ona može da bude povezujuća i iskrena. Pogotovo ako ste u mogućnosti da je kombinujete i sa offline susretima. I ako niste, tu je npr. skajp. Možete da vidite lice i čujete glas druge osobe.



"Na tom internetu sve vrvi od manijaka."

Manijaka, loših i zlonamernih ljudi kojih se treba čuvati na internetu ima koliko i van njega. Način da se zaštitite od njih nije da ne budete na društvenim mrežama, ili da komunicirate isključivo sa ljudima koje znate i uživo, nego da budete pažljivi i obazrivi u nekoj razumnoj meri. Ako ste naivni offline bićete to i online. I obrnuto. 


"Društvene mreže služe za gubljenje vremena."


Da je ovo tačno, gubljenje vremena bi bio pojam nepoznat pre pojave društvenih mreža. Gubljenje vremena postoji od kad postoje i ljudi. Verovatno je i u pećinskom dobu bilo onih koji su zabušavali prilikom lova ili tako nešto. Ko hoće da gubi vreme naći će način za to. Bile to društvene mreže, gledanje TV-a, ispijanje piva ispred dragstora, otvaranje pasijansa...mogućnosti su neograničene :)
Ko ume da ceni svoje vreme i da ga pravilno raspoređuje, umeće to i kad je na društvenim mrežama. Umeće da se kontroliše  i znaće da ponekad malo "gubljenja vremena" može da nam odmori mozak i kasnije dovede do veće produktivnosti.
Biti u kontaktu sa većim brojem različitih ljudi može da nam pomogne i u tome da obogatimo svoje iskustvo, da nas navedu da o nekim stvarima razmišljamo drugačije, da nam daju informacije iz neke svoje oblasti. Biti u kontaktu sa različitim ljudima može da znači da ste na samo nekoliko klikova od rešenja problema koji biste inače, sami, offline rešavali dugo i moguće bezuspešno.

"Na društvenim mrežama su ljudi koji imaju problem sa komunikacijom u stvarnom životu."

Tačno, ali samo polovično. Istina je da neki ljudi svoju stidljivost i nesigurnost leče tako što se lažno predstavljaju i stvaraju lažne kontakte sa verovatno istim takvim ljudima. Sličan se sličnom raduje, to su nam još stari Latini rekli. Ali, to važi i u slučaju otvorenih i komunikativnih ljudi. Bogat i ispunjen online život ne isključuje bogat i ispunjen offine život. Ponoviću- od nas zavisi kako ćemo se postaviti i predstaviti na društvenim mrežama, s kim ćemo biti u kontaktu, kome ćemo omogućiti da nam se približi više i s kim ćemo podeliti nešto što se ne deli sa svima.


Ukratko, za društvene mreže možemo da kažemo isto što i za vatru: one su dobre sluge a loši gospodari. Od nas zavisi kako ćemo ih koristiti. Da li ćemo mi koristiti njih ili one nas. 


Biće mi drago da u komentarima pročitam vaša razmišljanja i iskustva na ovu temu :)




Ovo je autorski tekst, ako želite da ga podelite sa čitaocima svog bloga, sajta ili portala slobodno to uradite, ali onako kako to pristojnost i pravni sistem nalažu: uz navođenje imena autora i postavljanje linka ka izvoru teksta. Hvala :)

Mala tajna za mnogo energije i zadovoljstva!



уторак, 30. јул 2013.

Zašto i kako smejati se i kad je najteže?

Smeh je lekovit, to je odavno poznato i dokazano. Dovodi do toga da se opustimo, u telu nam se luče supstance koje ublažavaju bol i popravljaju raspoloženje. 

                                                                                  
                                               

                                                                            



Tekst je premešten ovde

Dokazi da je uspeh moguć! Čak i u zemlji Srbiji!

Da li je moguće u zemlji Srbiji ostvariti svoje snove, raditi ono što voliš i uspeti bez veze i protekcije, samo zahvaljujući talentu, radu, kreativnosti i istrajnosti?

Neko će reći da nije moguće. Da se uspeva samo preko veze, samo na nepošten način, samo kroz pravljenje kompromisa sa tajkunima i političarima. Postići uspeh svojim radom i čistog obraza? Ta `ajte molim vas!!! Ta di vi živite???


Novosadski bend The Frajle su dokaz da jeste moguće! :) To su četiri vredne i talentovane devojke koje od mora istih takvih izdvaja to što su bile spremne da rade na tome da svoje snove i ostvare. 


                                                                               


Ovo su te devojke :) Toliko su uspešne da imaju i svoj Frajlomobil! :)


A ovo je njihov prvi spot! 


                                 


                                                                            
Neko će sad reći "Ko zna čije su, ko im je sve to namestio, kome i koliko su platile."

Imala sam tu sreću da studiram sa frajla Nenom i da upoznam frajla Jelu, da uživam u njihovoj muzici dok su još svirale obrade po novosadskim klubovima i pratim njihov put do zvezda koje blistaju ali i čvrsto stoje na zemlji - nastavljaju da sanjaju i vredno rade na ostvarenju svojih snova :)
Znam koliko vole muziku, koliko su želele da im to bude posao, koliko uživaju dok su na sceni i kako se taj entuzijazam i ta životna radost prenose na publiku.


Znam i koliko su radile da stignu tu gde su sad. Znam i da se nisu obeshrabrile u potrazi za izdavačem, da su postale poznate van okvira Novog Sada tako što su svoje originalne obrade različitih muzičara postavljale na You Tube.



A mogle su, "kao sav normalan svet", da govore "strašno, strašno....niko ovde ne ceni prave vrednosti."


Nisu čekale da se pojavi neko ko će da "ceni prave vrednosti" nego su pronašle način da svoje vrednosti promovišu.


Devojke, hvala vam za divnu muziku i inspiraciju! :)



Sad će opet neko možda reći "Ma pričaj ti to nekom drugom! Jesi bila s njima sve vreme? Jesi sigurna da nisu u nekoj stranci? Nisi? Nemoj onda da mi prosipaš optimizam, znam ja gde živim i kako stvari stoje!"



Dobro, priznajem da nisam bila njihova senka i da nam možda ipak one samo pričaju priče.



Dokaz broj dva je ovaj blog na kom ste trenutno. Postoji od 2010. godine i do ovog trenutka  je posećen 863 951 puta!




                                                                                     




Dobro, dosta ljudi je do sada čitalo ove tekstove, i? Kakva korist od toga?

To sam se i ja pitala- imate li vi koji čitate neku korist od toga? Pa sam umesto da gubim vreme na takva pitanja, pitala one koji mogu da mi odgovore- vas! :)
Evo šta sam saznala na osnovu odgovora vas 215 koji ste bili ljubazni da popunite anketu:

                                                                                  


U februaru 2008. godine, kada sam napravila stranicu Emocionalna inteligencija  i postavila prvi citat, niko mi nije obećao da će narasti do 68.104 ljudi koji je prate. Niko mi nije obećao da ćete čitati moje tekstove, posećivati radionice, da ću imati svoju radio emisiju "Putovanje u središte srca" i gostovati na RTS-u, u emisiji o emocionalnoj inteligenciji, kao neko ko je stručnjak za tu oblast.

Nisam ni razmišljala o tome. Nekako sam osećala da je to put do ostvarenja mog cilja i sna- da pišem tako da drugi imaju koristi od toga. Da i ja nekom budem podrška u ličnom razvoju i teškim situacijama, kao što su meni bili neki pisci. Da i ja nekom ulijem nadu da život može da bude mnogo lepši, i da ukažem na načine i puteve do takvog života.

Ovo su samo dve priče, ima ih mnogo, ali smo nekako skloniji tome da se prepustimo lošoj klimi u medijima i dozvolimo im da nas obeshrabre.
Slobodno primere za koje znate napišite u komentarima, čitanje ovakvih priča je ono što nas motiviše da nastavimo i ostanemo verni sebi čak i kad sve ukazuje na to da je nemoguće.

I za kraj, pitanja:

Koji je vaš san? Onaj najdublji, koji se bojite da sanjate? (ne morate mi reći, priznajte sebi, biće dovoljno :))

Kako sebe sprečavate da ga ostvarite? Kojim mislima, strahovima i zabludama?

Šta ste spremni da uradite da ostvarite svoje snove?










Ovo je autorski tekst, ako želite da ga podelite sa čitaocima svog bloga, sajta ili portala slobodno to uradite, ali onako kako to pristojnost i pravni sistem nalažu: uz navođenje imena autora i postavljanje linka ka izvoru teksta. Hvala :)

Mala tajna za mnogo energije i zadovoljstva!

четвртак, 25. јул 2013.

Kakav ti je news feed takav ti je život!

Verovatno ste čuli za misao mudrog oca Tadeja "Kakve su ti misli takav ti je život." I verovatno će se većina složiti da je u ovoj kratkoj i jednostavnoj rečenici rečeno mnogo više nego u nekim knjigama.
Ako provodite dosta vremena na internetu, Fejsbuku ili Tviteru, čuli ste i za priču o dva vuka. U njoj je deka Indijanac ispričao svom unuku priču o tome kako u svakom od nas žive dva vuka, i kako se oni u nama bore svaki dan. Beli vuk su prijatna osećanja kao što su ljubav, radost, mir, zadovoljstvo... a crni vuk su neprijatna osećanja poput ljutnje, besa, zavisti, očaja... Na unukovo pitanje koji od njih dvojice pobeđuje deka je odgovorio "Onaj kog hraniš."

Kako utičemo na naše misli, i kako "hranimo vukove"?

                         



Tekst je premešten na ovu adresu 

субота, 20. јул 2013.

Najbrži put do cilja? Žuri polako!

Mačevaoca Matajuro Jagjua poslao je otac da uči kod učitelja Bonzoa.

“Ako vredno radim, koliko će mi biti potrebno da postanem učitelj?” - upitao je Matajuro.

“Deset godina”, rekao je Bonzo.

“Ako radim napornije”, rekao je učenik, “koliko će mi onda biti potrebno?”

Bonzo je procenio oko trideset godina.

“Zašto sad to?” – rekao je Matajuro. “Prvo kažete deset, a sada trideset godina. Istrpeću bilo kakav napor da u najkraćem vremenu ovladam ovom veštinom.”

“Pa”, rekao je Bonzo, “u tom slučaju biće potrebno da sa mnom ostaneš sedamdeset godina. Neko ko se toliko žuri da dođe do rezultata retko uči brzo.

zen priča



                                                                             

               
Ostatak teksta je premešten ovde

субота, 13. јул 2013.

Zašto se ljubavna strast vremenom gasi?

Zašto strast u ljubavnim vezama vremenom počne da bledi i da se gasi?
Gde nestaje to uzbuđenje zbog susreta i provođenja vremena sa voljenom osobom?
Šta se događa sa uživanjem u društvu voljene osobe?
Zašto posle nekog vremena većina veza postanu dosadne?
Gde i zašto odlaze "leptirići iz stomaka"?

Da li je moguće da ljubavna veza posle mnogo godina ostane sveža i uzbudljiva, izvor energije i zadovoljstva?

                                                                                  


Pre nego što pokušam da odgovorim na ova pitanja, postaviću još nekoliko.

Zašto je kuća kad je nova tako lepa, a vremenom postaje oronula?
Zašto su zidovi kad ih tek okrečimo sveži i lepi, a vremenom prestaju to da budu?
Zašto je bašta kad je tek zasadimo tako lepa i uredna, a onda počinje da se pojavljuje korov?
Zašto korov u bašti vremenom uguši biljke koje želimo da gajimo?
Zašto prašina ponovo pada na površine koje smo već jednom izbrisali?
Zašto prozori koje smo oprali ponovo postaju prljavi, pogotovo posle kiše?


Možda ovo pitanje dobro ilustruje priču:
Zašto prašina pada na sto koji je tek kupljen i donet iz prodavnice nameštaja?
I zašto kada je izbrišem ona ponovo pada?

Ovo bi neki fizičar, hemičar, biolog... objasnio mnogo bolje od mene, ja pravo da vam kažem ne znam.

Ali znam da je način da prašine na nameštaju ne bude to da se redovno briše.

Isto važi i za ljubavne veze. Pod uslovom da dve osobe ispunjavaju  osnovne uslove da veza između njih dobro funkcioniše, redovno održavanje u vidu obraćanja pažnje na drugu osobu i činjenja svakodnevnih malih postupaka sa ciljem održavanja veze svežom.

Koji su to postupci?
Umesto da sada nabrajam šta bi to sve moglo da bude, postaviću vam još nekoliko pitanja:

  • Šta je to što ste radili u početku ljubavne veze a sada više ne radite
  • Kako ste nekada uspevali da nađete vremena za voljenu osobu?
  • Šta je to što vaša voljena osoba više ne radi a radila je na početku veze?
  • Šta možete da učinite danas za vašu voljenu osobu i vašu ljubav?

Na početku svake veze se udvaramo jedni drugima, trudimo se da ugodimo i da budemo dobri i pažljivi prema drugoj osobi. Ta druga osoba ima našu ekskluzivnu pažnju a rezultat toga su osećanja prijatnosti, zadovoljstva i uzbuđenja.

Kada "osvojimo" jedno drugo najčešće se opustimo i ulenjimo, verujemo da je cilj postignut i uživamo na lovorikama.

Ako želite da vaša ljubavna veza bude sveža, uzbudljiva i prijatna kao što je bila na samom početku, ponašajte se kao što ste se ponašali na samom početku.
Ta ponašanja ne treba i ne mogu da budu identična kao što su bila na početku veze, ali njihova pozadina je poželjno da bude:

"Zainteresovan/a sam za ovu osobu, želim da joj bude lepo u mom društvu, želim da joj činim dobro, želim da nam bude lepo zajedno"

                                                                                 

Burma nije garancija da će sve da teče glatko, burma je podsetnik da se ljubavna veza neguje svakog dana.







Ovo je autorski tekst, ako želite da ga podelite sa čitaocima svog bloga, sajta ili portala slobodno to uradite, ali onako kako to pristojnost i pravni sistem nalažu: uz navođenje imena autora i postavljanje linka ka izvoru teksta. Hvala :)


Mala tajna za mnogo energije i zadovljstva!

Za individualne konsultacije putem skajpa možete me kontaktirati mejlom emocionalna.inteligencija@gmail.com




среда, 10. јул 2013.

Moje mesto za opuštanje

Svi znamo da je opuštanje važno, ali isto tako svi znamo koliko to nije lako postići.

"Nemoj da brineš."
"Nemoj da razmišljaš o problemima."
"Umiri um."
"Isključi se."

Možda vam je poznata i priča o ružičastom slonu. Ako vam sada kažem da ni slučajno, ali ni slučajno, ne razmišljate o ružičastom slonu....o čemu ćete razmišljati? Ni slučajno o ružičastom slonu! Kakvu sliku sada imate pred očima?
Verovatno vidite ružičastog slona i ne možete da prestanete da razmišljate o ružičastom slonu.

                                                                                  

Dobro, dosta o ružičastom slonu, shvatili ste.

Kako postići to da ne mislimo na probleme ili da se na kratko isključimo?

понедељак, 8. јул 2013.

Kako osvežiti ljubavnu vezu?

Početak ljubavne veze je uglavnom lep. Srećni ste zato što ste sreli nekog ko vam odgovara, u čijem društvu se osećate prijatno i uživate. Kako vreme prolazi otkrivate sve više lepih osobina kod vaše voljene osobe, skupljate sve više lepih zajedničkih iskustava i stvarate zajedniču istoriju koja vas sve više povezuje.

Vreme prolazi, veza postaje "ozbiljna", možda ste počeli da živite zajedno, možda ste se venčali, u svakom slučaju- vi ste par. Svi iz vašeg okruženja znaju da ste zajedno, zajedno idete na proslave, letovanja...

Vreme i dalje prolazi, upoznali ste i ne baš tako lepe osobine voljene osobe, ali ste ih prihvatili zato što su manje važne od vrlina koje ih krase, niko nije savršen.

Počeci su lepi iz mnogo razloga. Sve nam je novo, uživamo u međusobnom upoznavanju i, veoma važno a prečesto zaboravljeno, obraćamo pažnju na voljeno biće. Vremenom se naviknemo na drugu osobu i na to da smo u lepoj vezi, to nam postane nekako normalno i uobičajeno. Nakupi se i mnogo toga neizgovorenog, svakodnevne obaveze i druge životne oblasti zamagle naš fokus i polako počinju da se javljaju dosada i nezadovoljstvo.


                                                                                
Neke osobe, zbog previše različitih osobina i životnih vrednosti, ne mogu da se usklade na duže staze i takve veze teško opstaju.
Neki imaju poteškoće u emocionalnom vezivanju i njima je takođe teško da ostvare dugotrajnu skladnu vezu. 

Ali šta je sa parovima koji imaju potencijal da budu zajedno i da njihova veza bude skladna i zadovoljavajuća za oboje, a u nekom trenutku, i pored lepog početka, to perstane da bude?

To su oni parovi gde ima ljubavi i želje da se ostane zajedno, ali je nestalo uzbuđenja i radosti a nakupilo se previše sitnih nezadovoljstava.

Ako prepoznajete sebe u ovom opisu, uradite sledeću vežbu:

  • setite se vašeg upoznavanja, sa što više detalja, 
  • setite se svega u čemu ste uživali i što vas je radovalo
  • setite se svih lepih i dobrih osobina vaše voljene osobe

Posmatrajte sve to kao neki film, pokušajte da se uživite što je moguće više i dozvolite sebi da se ta osećanja vrate i ponovo vas ispune.
Ako vas za taj period vezuje neka posebna pesma, pustite je i uživajte u njoj.
Gledanje zajedničkih fotografija je takođe od koristi.

Sada, sa tim iskustvom, ponovo pomislite na vašeg partnera ili partnerku. Da li primećujete razliku?

Ovo možete da radite samostalno, ali je mnogo efikasnije u paru, kada se zajedno prisećate i razgovarate o tome što vas je spojilo.
Možda zvuči previše jednostavno, ali ovo je prvi korak  u geštalt pristupu radu sa parovima, to je način na koji se par predstavlja terapeutu, pre nego što krene sa pričom o problemu.

Takođe, od velike je koristi kada ste u konfliktu sa voljenom osobom (nijedan par, ma kako skladan bio, nije pošteđen toga!). Pre nego što krenete u raspravu, uradite ovu vežbu. Mnogo je veća verovatnoća da ćete nastupiti konstruktivno i sa mesta ljubavi.

Ako vam se svidela ova vežba i ako vam je prijala, imajte na umu da njeno dejstvo ima ograničen rok trajanja (kao i tuširanje) i da će njeni efekti vremenom izbledeti. Zato je važno ponoviti je povremeno, kad god osetite potrebu za tim. Možda neće svaki put rešiti problem, ali sigurno će na neki način doprineti da vaša ljubavna veza ostane sveža i lepršava...lepša nego u početku, jer sada vas veže mnogo toga lepog i dobrog, samo je važno da imate to na umu.




Ovo je autorski tekst, ako želite da ga podelite sa čitaocima svog bloga, sajta ili portala slobodno to uradite, ali onako kako to pristojnost i pravni sistem nalažu: uz navođenje imena autora i postavljanje linka ka izvoru teksta. Hvala :)

Preuzmi tvoj primerak Vodiča za srećniji život! BESPLATNO 



субота, 6. јул 2013.

Prva pomoć u kriznim situacijama

Kineski znak za krizu označava istovremeno i opasnost, i mogućnost. Kriza je situacija koja prevazilazi naša dosadašnja iskustva, znanja, veštine, shvatanja.U opasnosti je onaj koji odbija da uči, da se menja i razvija.Onaj koji nastavlja po starom. 

Životne krize su sastavni deo života. Gde god da ste rođeni, u kakvoj god porodici da ste odrasli, koliko god novca da imate... životne krize su neizbežne.


                                                                                 





Tekst je premešten ovde