петак, 30. март 2012.

Da li je promena predstave o ljubavi moguća?


                                                                          

Imam 39 godina, i čini mi se kao da ponovo učim da živim. Trenutno sam u fazi pokušaja prelaska iz "stare infantilne predstave o ljubavi" u "novu predstavu o ljubavi", odnosno iz slike ljubavi kao "pravoj ljubavi" do predstave ljubavi kao partnerskog odnosa-voleti i biti voljen.

Svakako da je pogrešna slika o ljubavi determinisana mnogobrojnim faktorima, i dugogodišnja "upotreba" iste je dovela do naravno loših emocioanlnih iskustava.

Moja pitanja su, ukoliko osoba želi, da li je odbacivanje stare predstave i usvajanje nove moguće u potpunosti, i koliko je vremena za to potrebno? Da li su godine starosti u usvajanju emocionalnih veština bitan faktor?

Odbacivanje stare i usvajanje nove predstave o ljubavi je moguće, ako ne uvek u potpunosti, onda sasvim sigurno u meri koja ne remeti ljubavno funkcionisanje odnosno dozvoljava zasnivanje kvalitetnog partnerskog odnosa. To zapravo znači da u nekim uslovima (najčešće stresnim i prilikom važnih životnih događaja) stara predstava može da se pojavi ponovo, ali ako je osoba svesna toga, i prepozna stare obrasce ponašanja i razmišljanja, može da se odupre prepuštanju staroj predstavi i da svesno izabere da se drži nove. Posle određeneog vremena (nekoliko meseci ili godina), novi obrasci razmišljanja i ponašanja, a samim tim i osećanja, postaju automatski i neodvojivi deo ličnosti.

Teško je reći koliko je vremena potrebno za to, zavisi od osobina ličnosti, rešenosti da do promene dođe i da se u njoj istraje, podrške okruženja, životnih okolnosti...
Zavisi i od toga koliko te predstave odudaraju od realnosti, da li su to neka manja „iskrivljenja“ ili su potpuno pogrešne.

S obzirom na to da se predstave o ljubavi formiraju  prvenstveno kroz odnos sa roditeljima ili starateljima i nastaju na ranom uzrastu, one su često veoma duboko ukorenjene i smatraju se „delom ličnosti“. Zbog toga je proces promene najčešće dug (u pitanju su meseci ili godine), postupan, sa u početku neprimetnim pomacima i čestim vraćanjem na staro.  Veoma je važno imati ovo na umu i ne obeshrabrivati se, jer bez obzira na prethodno iskustvo i dužinu života sa pogrešnim predstavama, promena je moguća. Važno je biti strpljiv sa sobom i primećivati male korake napred. Ako je neko, na primer, zbog pogrešne predstave o sebi da „nije dovoljno voljiv“, dugo birao partnere koji to potvrđuju, shvatio da je to uverenje pogrešno i poželeo da ga promeni pa ponovo izabrao partnera koji nije dostupan ili ne pokazuje ljubav, mali korak napred može da bude i to da je ta osoba postala svesna takvog izbora makon na primer tri meseca veze umesto ranijih par godina.

Godine nisu presudan faktor u usvajanju emocionalnih veština i promeni predstava o sebi, drugima ili odnosima. Ono što je presudno je želja da do promene dođe, spremnost da se ulože vreme i energija i istrajnost u tom procesu koji nije uvek lak niti prijatan.

среда, 28. март 2012.

Odgovor na pismo čitateljke: dilema-kog muškarca izabrati?

                                                                     

„Ja imam dilemu- Ovako,apsolvent sam,ispunjena...Imam momka,duze vreme(nisam srecna emotivno,kao na pocetku)..prekidali smo i u tom prekidu upoznam drugog muskarca sa kojim imam jako lepe trenutke.Vremenom sam saznala da i on ima devojku,ali smo oboje tako prihvatili. Inace mi toliko ne govorimo o emocijama,ali je jako slican meni,veseo,sali se,voli druzenja...jesam zaljubljenja u njega..on cini divne stvari,usrecuje me. Eh sad-tu je realnost..on ima devojku,ja momka sa kojima smo jos uvek. Moj momak je jako razlicit ,on je flegmatican ...a ovaj muskarac No.2 :) je sasvim suprotan.
Ne znam sta da radim..zbunjena sam. Moja dilema je da li da ostanem u vezi jer imam sigurnost i ljubav(kod mene je to mnogo slabije,tj.sa moje strane)...? I- da li muskarac No.2 ima bilo kakve emocije-to traje par meseci,jako se trudi,lepo nam je,srecan je..upoznala sam i njegove prijatelje,cak mu nije tesko ni da prevali nekoliko Km da dodje do mene. Ja inace znam da idealizujem stvari..i sada prosto ne znam sta je najbolje za mene. Nadam se da cu dobiti Vas odgovor.
Unapred zahvalna :)“


Situacija u kojoj se nalazite nije laka niti prijatna, ali umesto da  Vam dam  savet koji izbor bi bio najbolji za Vas predlažem Vam da se zagledate u sebe i sami sebi iskreno odgovorite na neka pitanja. To može da potraje neko vreme i možda neće biti lako, ali mislim da je to jedini način da pronađete odgovor i doneste odluku koja će ići u Vašu korist.

Prvo pitanje se odnosi na vezu u kojoj ste duže vreme. Napisali ste da niste srećni emotivno kao na početku.

Šta je to zbog čega ste u početku te veze bili srećni?

Šta je to što volite i što Vam odgovara kod tog momka?

Šta je to što Vam se ne sviđa kod njega, što Vam smeta?

Zapisujte te odgovore i procenite koliko Vam je svaka od tih stavki važna, neophodna da biste voleli nekog odnosno bili s njim u vezi.

Ponekad se ljudi emotivno razilaze i osećaju nezadovoljstvo zato što su se razvijali u različitim pravcima i više nisu iste osobe koje su započele tu vezu, više ne odgovaraju jedno drugom.
A ponekad se udaljavanje dogodi zato što partneri očekuju da veza teče i ljubav raste sama od sebe, ne ulažu u partnera i vezu. U takvim situacijama je moguće ponovo osnažiti i osvežiti vezu, ako još uvek postoji volja sa obe strane.

Što se tiče odnosa sa drugim muškarcem, iz Vašeg pisma nisam mogla da zaključim  koliko dobro se poznajete. Napisali ste da ne razgovarate mnogo o emocijama, ali ne znam koliko vremena ste proveli upoznajući se, koliko ste jedno drugom govorili o sebi, svom životu, problemima, uverenjima, ciljevima, snovima, strahovima...
Veze koje počnu neobavezno mogu da postanu dublje i trajne, ali to zavisi od želje i očekivanja oba partnera. Možda taj drugi muškarac želi nešto više s Vama, možda mu prija vaš odnos baš takav kakav je sada, a možda trenutno ni sam ne zna. Mislim da bi bilo dobro da prvo sa sobom proverite da li Vi želite vezu s njim, i ako je odgovor „da“ izaberite prikladno vreme i mesto i započnite razgovor na temu Vašeg odnosa.

Nadam se da će Vam ovo što sam napisala biti od koristi!





Jelena Pantić



петак, 23. март 2012.

Misli od kojih zavisi raspoloženje



                                                                                 
Nekada davno je stari Čiroki svome unuku ispričao jednu životnu istinu .
- U unutrašnjosti svakog čoveka se vodi bitka. Kao borba između dva vuka.
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bes,zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu,aroganciju, samosažaljenje, krivicu, greh,ljutnju, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu,poniznost, ljubaznost, dobroćudnost,srdačnost, darežljivost, istinu, saosećanje i veru.
Mali indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vredno usmeri u dubinu dedovih reči, te ga zapita : - Koji vuk na kraju pobedi ?

Stari Čiroki odgovori sa smeškom na licu: - Pobeđuje uvek onaj kojega hraniš...

Hrana za zlog vuka:

Bes: učinjena mi je nepravda i primeniću silu da to ispravim! Kako se samo usuđuje??? Sad ću ja da im pokažem!!! Ne mogu sa mnom tako!!! Odbijam da mislim na bilo šta drugo!!! Ovo je najvažnije!!! 

Tekst je premešten na novi sajt, nastavak možete da pročitate ovde

четвртак, 22. март 2012.

Osećaj slobodno-povratak sreći

Nekada davno zemljom su hodali ponosni i prelepi ljudi. Kada su bili tužni, plakali su, i njihove suze su bile poštovane. Ljudi su se smeškali tihim smeškom kada bi videli njihove suze da teku. Znali su da zadržane suze čine srce teškim, i da kada suze padnu srce postaje lako i ponovo peva. Uvek je bilo vremena i mesta za suze. Suze su bile poštovane, jer one se ispiraju u radost.

                                                                

Kada su ljudi bili ljuti, lupali su stopalima, ispuštali duboke, glasne zvukove i stezali pesnice. Ljudi su se smeškali tihim smeškom kada bi videli izliv ljutnje, jer su znali da ljutnja zadržana u sebi zarobljava moć i energiju. Tako da su znali da će izliv ljutnje vratiti energiju i životnost u telo. Uvek je bilo vremena i mesta za ljutnju. Ljutnja je bila poštovana, jer ona nosi moć i energiju.



Kada su ljudi bili uplašeni, vrištali su i tresli se. Ljudi su se smeškali tihim smeškom kada su videli kako se tresu, jer su znali da strah zadržan unutra parališe i imobiliše dušu. Kada ljudi vrište i tresu se, oni se oslobađaju straha i vraćaju se na mesto poverenja. Uvek je bilo vremena i mesta za vriske. Vrištanje je bilo poštovano, jer ono otvara vrata poverenju. Ti ljudi su bili srećni. Kada nisu bili srećni, osećali su svoja osećanja i pronalazili put ka sreći.



Onda je naišla jedna zalutala duša. Video je da ljudi plaču, besne i vrište, i nije razumeo. Mislio je da su ti ljudi nesrećni. Napravio je zakone i zabranio ljudima da plaču, besne i vrište. U početku su se protivili; ali to su bili ljudi koji poštuju zakon pa su na kraju odustali od svojih starih slobodnih načina i usvojili nove zakone.

Njihov vođa u zabludi ih je čak ubedio da su sada srećniji zato što ne izražavaju svoja osećanja. Njihova srca su postala teška od tuge. Njihova moć i energija postala je osiromašena jer su zadržavali ljutnju, i imali su sve manje i manje poverenja jer su zadržavali strah. Povremeno bi se setili i pričali o starim danima, ali morali su to da rade u tajnosti i pažljivo jer je njihov zabludeli vođa imao mnogo vernih sledbenika. Bila je jedna mala grupa koja je istrajavala u tihom širenju starih načina. Sanjali su o tome da će jednog dana ljudi ponovo biti laka srca, puni energije i oslobođeni od straha.

Čujem da ta grupa raste. Ponekad noću, ako pažljivo slušaš, možeš da čuješ zvuke plakanja, ljutnje ili vrištanja-i ako čuješ, slobodno se osmehni.



Suzan Aron

www.youremotions.com

Mala tajna za mnogo energije i zadovoljstva!

среда, 21. март 2012.

Emocionalna inteligencija u nastavi

Prema Violet Oaklander, anksioznost, patnja i osećanje manje
vrednosti ometaju učenje i usvajanje gradiva. Isto tako, ona smatra da deca koja
nastavnika doživljavaju kao ravnodušnu i hladnu osobu, prema kojima se nastavnik
ne odnosi onako kako to ona kao ljudska bića dostojna pažnje i poštovanja zaslužuju,
neće mnogo naučiti.




                                                  
Neke moderne teorije emocija govore o tome da emocije usmeravaju kognitivne
aktivnosti i motivišu cilju usmereno ( adaptivno) ponašanje. To bi, gledano kroz
prizmu školskog uspeha moglo da se odredi kao sposobnost emotivno inteligentnijih
učenika da efikasnije usmeravaju i kanališu svoje kognitivne sposobnosti i na taj način
lakše i brže savladavaju školsko gradivo, a samim tim postižu i bolje ocene u školi.
Isto tako, učitelji i nastavnici , upoznati sa uticajem i značajem emocija za usvajanje
i reprodukovanje gradiva, mogli bi da stvore emocionalno povoljniju klimu u svojim
učionicama. Deo koji se odnosi na motivisanje adaptivnog ponašanja može da
se odredi kao upotreba emocija za samomotivisanje u učenju i ispunjavanju školskih
obaveza, usled precepcije dugoročne dobiti od dobrog školskog uspeha. ’Emocionalno
inteligentan’ nastavnik će na primer, umesto zastrašivanja neuspehom u životu ako se
ne uči i ne usvoji gradivo, motivisati svoje učenike prijatnim emocijama. To se može
postići na više načina. Na primer, indukovanjem zadovoljstva i osećaja uspešnosti
tako što gradivo podeli na manje celine i pohvaljuje učenike za manje uspehe. Ovo
pogotovo može biti korisno za učenike koji imaju teškoće u savladavanju gradiva, jer
bi nastavnik koji prepoznaje njegovu teškoću, ne osuđuje ga zbog toga nego ukazuje
na male pomake i oblasti u kojima je to dete dobro i uspešno ( a svako je u nečemu
dobar i uspešan, samo se treba potruditi da to pronađemo i, što je još važnije, kažemo)
sigurno imao više uspeha od onog koji to isto dete smatra lenjim ili problematičnim.
Sposobnost upravljanja svojim i tuđim emocijama ublažavajući neprijatne i
pojačavajući prijatne emocije, kao jedna od sposobnosti modela emocionalne inteligencije
se, prenesena na školsko okruženje, u postizanju boljeg uspeha,
može višestruko iskoristiti, kao indukovanje emocija koje olakšavaju učenje i
reprodukovanje naučenog gradiva, ’stavljanje u zagradu’ emocija koje ometaju proces
učenja i reprodukovanja naučenog. To može da olakša smanjivanje anksioznosti, koja
je uglavnom prisutna u ispitnim situacijama, na savladivu meru.

Pored toga, ova sposobnost se može upotrebiti za stvaranje boljih međuljudskih
odnosa, što se opet pozitivno odražava na stav prema školi uopšte. Sposobnost upravljanja
sopstvenim i tuđim emocijama takođe može korisno da se upotrebi u kontaktima
sa nastavnicima, što svakako u mnogome olakšava kako proces praćenja nastave, tako
i učinak prilikom usmenog odgovaranja.

Pretpostavka je da na osobine ličnosti ne može direktno
da se utiče, one se uzimaju kao konstante, kao nešto što je „jednostavno tako“.
Emocionalna inteligencija, sa druge strane, po mišljenju nekih autora
može da se povećava primenom programa dizajniranih u te svrhe. To pokazuju rezultati primene takvih programa u nekim školama u SAD i tendencija proširenja primene tih programa.
Pored specijalnih programa usmerenih na razvoj i povećanje emocionalne
inteligencije, ovi autori navode i mogućnost spontanog emocionalnog obrazovanja
koja izvire iz mnogih društvenih predmeta, kao što su književnost, likovno, muzičko,
dramske sekcije.

Kako postići stvaranje bolje emocionalne klime u razredu? Nastavnik koji razume
svoja i tuđa osećanja, i prihvata ih kao nešto normalno, ali i sastavni deo života, pa
samim tim i nastave, takvim svojim stavom “daje dozvolu“ i šalje neverbalnu poruku
učenicima da su njihova osećanja, a samim tim i oni celi, u redu, dobri, vredni poštovanja
i ljubavi.

Poznato je da razne kreativne aktivnosti, kao što su crtanje, gluma, ples....olakšavaju
dolaženje u kontakt sa svojim osećanjima i njihovo izražavanje, te emocionalno
inteligentan“ nastavnik ima na raspolaganju mnoštvo načina da uvaži osećajni svet
učenika ,pomogne mu da se artikuliše i izrazi i tako smanji negativan uticaj neprijatnih
osećanja na proces usvajanja i reprodukovanja gradiva, ali i pojača uticaj prijatnih
emocija.

Dosadašnja iskustva i istraživanja pokazuju da učenici, svi, ali posebno oni sa
emocionalnim teškoćama, imaju koristi od nastavnika koji su prošli program i upoznati
su sa konceptima i postupcima emocionalne inteligencije. Ta korist se ogleda
u smanjenju agresivnog ponašanja kod učenika, ali i povećanju motivacije i boljem
školskom uspehu. I ostala istraživanja govore u prilog tome da ima smisla edukovati
učitelje i nastavnike u oblasti emocija i emocionalnog ponašanja. smanjenju agresivnog
ponašanja kod učenika, ali i povećanju motivacije i boljem školskom uspehu.

Emocionalna inteligencija je u negativnoj korelaciji sa odlaganjem izvršavanja
školskih obaveza (domaćih zadataka, učenja, priprema za test), odnosno učenici sa
razvijenijim “emocionalnim sposobnostima“ revnosnije i odgovornije izvršavaju svoje
školske obaveze, što se odražava i na školski uspeh. Emocionalna kompetentnost učenika
se pokazala i kao bitan faktor u prihvaćenosti od strane vršnjaka.

Sistematično upoznavanje učitelja i nastavnika sa konceptom emocionalne inteligencije,
i njegovim uticajem na proces izlaganja, usvajanja i reprodukovanja gradiva, bi moglo
da dovede do drugačijeg, konstruktivnijeg pristupa učenicima i nastavi. Te promene
bi se zasnivale na činjenici da se nastavni proces ne sastoji samo iz intelektualnih,
nego i emocionalnih komponenti, i ogledale bi se u uzimanju u obzir emocionalnih
činilaca prilikom usvajanja, izlaganja i reprodukovanja gradiva.


Jelena Pantić

недеља, 18. март 2012.

Kako pronaći i zadržati "leptiriće u stomaku"?


"Kada bih imao jedan komadić života, dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju."
Gabriel Garsia Markes


                                                                       

"Leptirići u stomaku"...lepo je osetiti ih, ali je manje lepo osetiti prazninu koja nastaje kada novina druge osobe i hormonska oluja prođu.


Jedna definicija zaljubljenosti je da je to zapravo projektovanje naše slike idealnog partnera na drugu, nepoznatu osobu. Kako vreme prolazi i sve bolje upoznajemo drugu osobu, platno za projektovanje je sve manje i naša zaljubljenost bledi.
Ova vrsta zaljubljenosti isključuje zrelu ljubav jer u njoj mi ne vidimo drugu osobu onakvom kakva jeste.


Druga definicija zaljubljenosti bi mogla da bude da je to stanje izazvano sposobnošću da uživamo u sebi i svom životu, u drugim ljudima, kao i sposobnošću da u svemu tražimo nešto lepo, zanimljivo i uzbudljivo. 
Ova vrsta zaljubljenosti ne samo da ide uz zrelu, odraslu, odgovornu ljubav, nego joj je neophodan začin i uslov za dalji razvoj.



Kada ste zaljubljeni u svoj život, kada obraćate pažnju na sebe, na druge i svet oko vas, kada umesto inertnog čekanja preduzimate aktivnosti koje vas opuštaju, vesele, raduju... tada znate kako da "prizovete letiriće"... i tada budite "leptiriće" u drugim ljudima.







четвртак, 15. март 2012.

Kako pobediti stres?


Stres je sastavni deo savremenog načina života. Svi su pod stresom, pate od stresa, čak i bake „imaju stresove“.
                                                                   
Ova pojava se toliko ukorenila u naše živote da se oni koji „nisu pod stresom“ smatraju neozbiljnim i neodgovornim.

Da li je moguće izboriti se sa stresom i nekako ga prevazići, ili ga makar  smanjiti na najmanju moguću meru?

Tekst je premešten ovde


четвртак, 8. март 2012.

Šta su emocije i koja je njihova funkcija?



Uverenje da su emocije nešto što nam se dešava i nad čim nemamo nikakvu kontrolu je prva i
najveća prepreka upotrebi emocija sa ciljem poboljšanja kvaliteta života i profesionalnog
funkcionisanja. Prvi korak u emocionalnom učenju svakako bi trebalo da bude razumevanje
prirode i funkcije osećanja.
                                                                                       

 Emocije je moguće definisati kao reakcije bića na neko događanje
 Emocionalna reakcija se javlja na osnovu procene osobe da je došlo do za
nju važne promene u okruženju i da je ta promena afirmišuća ili ugrožavajuća po neku vrednost
date osobe. U zavisnosti od ishoda te procene javljaju se različite emocije. Ako je promena
opažena kao ugrožavajuća po neku vrednost (zaposleni koji je počeo učestalo da izostaje sa
posla) javljaju se neprijatna osećanja kao što su ljutnja (ako je procenjeno da je na situaciju
moguće uticati) ili tuga (ako je procenjeno da je na situaciju nemoguće uticati). Promena koja je
ocenjena kao afirmišuća po neku vrednost date osobe (na primer povećana produktivnost
određenog sektora) dovodi do javljanja nekog od prijatnih osećanja kao što su zadovoljstvo,
radost, sreća (intenzitet osećanja zavisi od toga u kojoj meri je data vrednost važna osobi).
Emocije imaju veoma važne funkcije u pripremanju za akciju, finom podešavanju mišljenja i
komunikaciji sa drugima .

 Jedna od funkcija emocija je priprema osobe za adaptaciju na promene. Ljutnja daje energiju potrebnu za prilagođavanje sredine ili drugih sebi, tuga omogućava prihvatanje neizbežnog gubitka, zadovoljstvo usmerava
aktivnosti prema izvoru ili objektu prijatnosti, ljubav doprinosi emocionalnom vezivanju. Iako se
često i u stručnim i u laičkim krugovima može čuti da se emocije dele na pozitivne (sreća, radost,
ljubav, zadovoljstvo) i negativne (ljutnja, tuga, zavist), takva podela je netačna i potencijalno
štetna. 
Taj način gledanja na emocije dovodi do izbegavanja neprijatnih (koje su ponekad
neophodne) i prekomerne težnje ka prijatnim (koje ponekad mogu da budu i štetne). Prikladnija
je podela na prijatne i neprijatne emocije, od kojih svaka ima neku svoju funkciju i ako je
adekvatno upotrebljena može da bude pozitivna i korisna u adaptivnom smislu. Adekvatan stav
prema emocijama je prihvatanje da su sve one u određenim kontekstima potrebne i mogu da
pomognu pojedincu ili organizaciji da se efikasno prilagodi promenama u okruženju.
Odnos emocija i mišljenja, razuma i osećajnosti, veoma dugo je posmatran kao međusobno
isključujući. Neko ili misli, ili oseća. Neko je funkcionalan sve dok mu osećanja „ne pomute
razum“. U nekim situacijama to je tačno, ali ne zato što su kriva osećanja po sebi nego zato što
osoba koja oseća dato osećanje ne ume da ga integriše u svoje celokupno funkcionisanje. Veoma
intenzivne emocionalne reakcije ponekad zaista blokiraju mišljenje, ali nekada mogu da
podstaknu proces razmišljanja blokirajući nebitne faktore i usmeravajući pažnju na faktore koji
su bitni za rešenje problema.
Kao što je duboka voda opasna za neplivača, tako su emocije opasne za ljude koji ih ne shvataju i
ne prihvataju. Emocije su korisne kada su adekvatne (kada je situacija tačno opažena,
protumačena, vrednovana, kada su intenzitet i trajanje razumljivi, kada osoba tačno opaža šta
oseća i u vezi sa čim, kada su izražene na socijalno prihvatljiv način i kada pokreću mentalne
operacije koje vode ka boljoj adaptaciji na okolnosti) i potencijalno štetne i ometajuće kada su
neadekvatne (situacija je netačno opažena, protumačena ili vrednovana, intenzitet i trajanje su
neprikladni situaciji, osoba ne zna tačno šta oseća i u vezi sa čim, izražene su na socijalno
neprihvatljiv način i ne pokreću mentalne operacije koje vode ka boljoj adaptaciji na realnu
situaciju).

Jelena Pantić

четвртак, 1. март 2012.

Emocionalna inteligencija u kompanijama i organizacijama


Za emocije bi se moglo reći da su kao vatra, one su dobre sluge a loši gospodari. Osoba kojom gospodare emocije ih se sa razlogom plaši i čini sve što je u njenoj moći da ih izbegne. Ali, na taj način ne uspeva da se zaštiti, jer emocije su sastavni deo ljudskog bića.



 Sa druge strane, osoba koja prihvata, prepoznaje i razume svoja i osećanja drugih ljudi ima na raspolaganju širok dijapazon smernica i postupaka koji vode ka punom i kvalitetnom životu. Svesne ili potisnute, emocije upravljaju energijom osobe i utiču na kvalitet svakog postupka i svake interakcije.

Menadžer koji koristi zastrašivanje kao motivaciono sredstvo nije svestan da na taj način zapravo blokira efikasnost i kreativnost svojih podređenih. Možda će zadatak biti obavljen, ali će kvalitet postignutog biti daleko ispod onog koji bi bio dostignut da je zaposleni radio sa osećajem da je cenjen i da će njegovo zalaganje biti priznato i nagrađeno.

 Strah od greške povećava verovatnoću da će do grešaka doći, jer osoba umesto da se fokusira na zadatak strepi od mogućih posledica. Osećanje opuštenosti i zadovoljstva povećava kreativnost i omogućava da se celokupna energija fokusira na obavljanje zadatka i dolaženje do najboljih mogućih rešenja.

 Stav rukovodstva da se privatni život i osećanja ostave na kapiji preduzeća zaposlene od ljudskih bića pretvara u robote, smanjuje njihov učinak i povećava verovatnoću da će prvom prilikom potražiti radno mesto koje ih prihvata kao ono što jesu-ljudska bića a ne mašine i roboti. Znanja o emocijama i emocionalne veštine su neophodni za kvalitetno funkcionisanje u svim sferama života. Znanje o tome šta su emocije, čemu služe i koje su zakonitosti njihovog funkcionisanja su osnova za prihvatanje emocionalnog života i integrisanje tog aspekta ljudskog bića u njegovo sveukupno funkcionisanje. Kao što neko ne može da obavlja kompleksne radne zadatke ako nije usvojio i razvio veštine govora, čitanja i pisanja, tako ne može da ih obavlja na zadovoljavajućem nivou ako nije razvio svoju emocionalnu inteligenciju. Roditelji su nas učili govoru, u školi smo učili da čitamo i pišemo, ali većinu ljudi niko eksplicitno nije učio o tome šta su emocije, čemu služe, kako nastaju i kako možemo upravljati njima.

 Više od dvadeset godina istraživanja u oblasti emocionalne inteligencije i srodnih pojmova govori u prilog tome da je učenje u oblasti emocija moguće, kao i da ima smisla i koristi primenjivati ga u kompanijama i organizacijama.
 Emocionalno inteligentna organizacija je, kako kaže Stiven Štajn „organizacija koja uspešno i efikasno izlazi na kraj sa promenama i postiže svoje ciljeve, a pri tom je je odgovorna i senzitivna prema svojim zaposlenima, klijentima, dobavljačima, udruženjima i društvu.“