субота, 18. фебруар 2012.

Tri puta do istinske sreće


Kako postići stanje istinske sreće? I da li je to uopšte moguće?



Psiholog Martin Selidžmen je mnogo vremena posvetio traženju odgovora na ovo pitanje, sproveo mnogo istraživanja sa velikim brojem ispitanika i došao do zaključka da postoje tri vrste srećnog života, a to su:

-prijatan život, koji podrazumeva zadovoljstva, ugađanje sebi i momentalna zadovoljstva,

-dobar život, koji se ogleda u postizanju ciljeva, sticanju stvari koje želimo i ispunjavanju želja i

-smislen život, znači pripadati i služiti nečemu većem od naših ličnih želja i zadovoljstava.

Istinska sreća se postiže kombinovanjem sva tri načina  života i za posledicu ima življenje života koji nazivamo ispunjenim.
Dakle, obavezna mala trenutna zadovoljstva, ali ne samo to.
Obavezna posvećenost postizanju ciljeva, ali ni to nije dovoljno.
Obavezna posvećenost višim vrednostima, bližnjima i čovečanstvu.

Želite da živite istinski srećan i ispunjen život?

Naravno, svi to želimo. Ali, samo mali broj ljudi je spreman da se posveti građenju i negovanju takvog života za sebe.
Želja je neophodna, ali nije dovoljna.
Želeti istinski srećan i ispunjen život  i čekati da se to nekako dogodi je isto kao poželeti da napravimo tortu i čekati da se ona sama stvori ispred nas. Ne ide tako.

I  kao što za pravljenje torte prvo krećemo od liste sastojaka i načina pripreme, tako je za srećan život potrebno napraviti spisak neophodnih sastojaka i načina pripreme.

Sledeća pitanja mogu vam pomoći da sastavite svoj recept za sreću:

-Šta je to u čemu najviše uživam? Šta mi prija? Čemu se radujem?(napravite najduži mogući  želim spisak i povremeno ga dopunjavajte...uvek ima više nego što u početku mislimo)

-Koji su moji ciljevi? Šta je to što želim da postignem? Šta je to što želim da imam? (ponovo, napravite najduži mogući spisak vaših želja i ciljeva, a zatim još jedan, sa svim mogućim načinima na koje možete da ih postignete...i još jedan, sa što više svakodnevnih aktivnosti i malih koraka koji će vas voditi ka ostvarenju ciljeva i ispunjenju želja)

-Kome/čemu mogu i želim da pripadam? Kako mogu da budem od koristi drugima? Šta je to što me čini da se osećam ispunjeno? ( i još jedan spisak-koji su mogući načini i konkretni postupci da to svakodnevno ili makar što ćešće činim?)

Možda će vam trebati neko vreme da pronađete svoje odgovore na ova pitanja, i možda malo lutanja u potrazi za načinima da konkretuzujete odgovore.

Ako vam to deluje kao prevelik i težak posao, postavite sebi pitanje:
„Da li zaista želim da živim srećan i ispunjen život?“

понедељак, 6. фебруар 2012.

Moć saosećanja

Srbija je ovih dana zavejana i jako je hladno. Ali, život ide svojim tokom i neke stvari, kao što je odlazak u nabavku, moraju da se obavljaju. Kase jednog velikog supermarketa se nalaze u blizini vrata koja se svaki čas otvaraju da bi neko ušao ili izašao, a zajedno sa kupcima ulaze i talasi hladnog vazduha. Prodavačica na kasi najbližoj vratima je u zimskoj jakni, vidno nervozna i ljuta. Ljutnja i neraspoloženje se šire oko nje, kao oblak, i prenose se na kupce u redu. Namrštena je, govori odsečno i artikle koje je otkucala baca u deo za pakovanje. Kupci, jedan po jedan, uzvraćaju istom merom, mrštenjem i nervoznim pakovanjem svojih stvari u kese. U trenutku kada prodavačica baca stvari koje je jedna mlada žena kupila, ona nežnim glasom kaže „Hladno je ovde, verujem da Vam je teško, ali ja nisam kriva za to, molim Vas nemojte tako da se ophodite prema meni“. Prodavačica je prvo ljutito pogleda, izgleda kao da je spremna da počne da viče, ali se odjednom opusti i samo kaže „Jeste, smrzla sam se.“ Mlada žena kaže „Žao mi je što je tako“, i pri tom i dalje zvuči toplo i iskreno. Prodavačica se osmehne i deluje nekako opuštenije. Kupci u redu saosećajno klimaju glavom i atmosfera je odjednom mnogo opuštenija. Mlada žena odlazi praćena zahvalnim osmehom prodavačice, kojoj kupci u redu upućuju saosećajne poglede i osmehe. I dalje je hladno i hladan vazduh svako malo šiba, ali istovremeno se u vazduhu oseti i neka neobična toplina. Toplina ljudske saosećajnosti.
                                                             
Ista ta mlada žena, ili neko drugi, je mogla da kaže „Nemaš pravo da na meni istresaš svoje neraspoloženje! Sad ću da ti pokažem, gde je šef? Gde je knjiga utisaka?“. I recimo da su se stvari odigrale po tom drugom scenariju, recimo da je šef opomenuo ili kaznio prodavačicu...možda bi se više trudila da suzbije svoje neraspoloženje, da ga ne pokaže. Ali ono bi i dalje ostalo u njoj, i dalje bi, mada manje primetno, lebdelo oko nje. Ali, na sreću, bar u ovoj situaciji se to nije dogodilo.

U ovoj situaciji su i prodavačica i kupci u redu dobili veoma važnu lekciju o moći saosećajnosti i lepe reči. A krenuli su samo da kupe hleb, kafu i toalet papir. Prilike za učenje i vežbanje mnogo toga, pa i emocionalne inteligencije, su svakodnevno tu, oko nas. Važno je da budemo otvoreni za učenje i razvoj i spremni da prihvatimo lekcije koje nam se nude.

Jelena Pantić