уторак, 13. август 2013.

Kako blam može da vas učini privlačnijim?

Šta je to što neke ljude čini privlačnima a neke ne?

Kako to da neko lepo izgleda, pametan je, uspešan, lepo vaspitan... a nekako vas ne privlači?
Ili ste možda vi takvi?

Dajete sve od sebe da se uvek predstavite u najboljem mogućem svetlu, za razliku od drugih ljudi vi nikada ne grešite...bar ne u javnosti, kad ste okruženi drugim ljudima.
Uspešni ste u poslu, briljirate u svemu što radite? 
Ako, daleko bilo, ponekad nešto pogrešno uradite, veome ste vešti u tome da to prikrijete? Ili se jako postidite kad vam se tako nešto dogodi?


                                                                    



Tekst je premešten ovde

13 коментара:

  1. kada malo promatram sebe, uočavam da je perfekcionizam jedan deo mene koji je nastao stalnim roditeljskim uočavanjem na sopstvene greške. E sada kada i nešto uradim kako valja izostane pohvala, a kada pogriješim vidim na sebi da se kritikujem previše, gotovo do mrznje. E sada, nemogu izbiti tog "roditelja" iz glave, ali se valjda može korigirati da me stalno ne omalovažava, nego da me podržava . Što vi mislite ?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slažem se s tobom da je taj perfekcionizam rezultat roditeljskog učenja. Isti slučaj je i sa mnom :) Ali izostajanje pohvale za dobro odrađene stvari samo je potvrda da je takvo ponašanje "normalno" i očekivano od strane roditelja, a svako kuđenje označava da ponašanje treba promeniti. To je ono što nam se "usađuje" dok smo mali i tako kreira moralna svest. Tako deca teže da se dokazuju, da budu najbolja kako bi izmamila bilo kakvu pohvalu roditelja. Takav obrazac ponašanja se prenosi i u mladosti što dovodi do toga da se svaki mali neuspeh doživljava kao katastrofa i javlja se osećanje nesigurnosti i sumnje u sopstvene sposobnosti. Mislim da takav način vaspitanja nije dobar jer deca postanu previše kritična prema sebi što se desilo u tvom slučaju. Teško je izbaciti "roditelja" iz glave u kasnim godinama, ali mislim da sam sebe treba pohvaliti za dobro obavljen posao, prihvatiti da smo mi svi nesavršena bića koja greše, ali koja treba da uče na sopstvenom iskustvu i isprave svoje greške u budućnosti. Lepše je s prijateljima podeliti i ismejati se sopstvenim greškama jer je to u neku ruku dokaz da smo izvukli pouku iz toga. ;)

      Избриши
    2. Nije lako i ne može preko noći, ali je moguće. U transakcionoj analizi se spominju ego stanja Kritički i Negujući Roditelj. To su filmovi koje smo snimili kad smo bili mali i sad ih vrtimo po glavi. Perfekcionisti nemaju tog Negujućeg Roditelja a Kritički je veoma aktivan i tu nastaje neravnoteža.
      Može da pomogne ako zadate sebi zadatak da svaki dan bar malo budete sami sebi negujući roditelj, da primetite da ste nešto dobro uradili (makar to bilo da ste dobro skuvali čaj) i kad pogrešite kažete sebi "pa dobro, ljudski je grešiti" ili nešto poput toga.
      Nekad je to u toj meri ukorenjeno da je potrebna stručna pomoć, psihoterapeut neko vreme pomaže da se promeni stav prema sebi, sve dok klijent ne nauči to sam da radi.

      Važno mi je da naglasim da iako zvuči lako kad kažemo "svaki dan pohvali sebe za nešto" to ume da bude teško. Perfekcionistima to ponekad bude dodatni dokaz da nisu dovoljno dobri i razmišljaju u stilu "eto, ne umem ni da pohvalim sebe kako treba!"

      Избриши
    3. Hvala vam što ste izneli svoja razmišljanja i iskustva.
      Iako perfekcionistima to nije "ništa posebno", želim da znate da ste obogatili ovaj tekst i hvala vam za to :)

      Избриши
  2. Људи себе преозбиљно схватају :) Ја умем да се насмејем и себи и другима. Кад се поредим са другима који су успешнији од мене, а немају среће у љубави, осећам кривицу због те неправде. Али, многе ствари нису биле по заслузи ни кад је мој живот у питању,па живим са тим. Зато, људи, осмех на лице! Ништа вас неће учинити привлачинијим од осмеха и умећа радовања животу :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Blago vama :) Za neke ljude je put do toga da sebe malo manje ozbiljno shvataju i da smanje očekivanja od sebe dug i težak. To ne govori loše o njima, govori da perfekcionizam ume da bude veliki ometajući faktor u životu.
      Dobro je to što radom na sebi, samostalno ili uz stručnu pomoć, može da se ili potpuno eliminiše ili svede na meru u kojoj ne remeti život osobe.

      Избриши
    2. Нисам ни мислила да то говори лоше о њима... Ја сам прилично рационална особа, примењујем све што видим да "пали" и што ме чини срећном. Ако ја могу да се мењам у правцу који ће да ме учини задовољнијом, уз туђу помоћ или самостално, не видим зашто неко други не би могао.
      И ја волим да извучем максимум из сваке ситуације, може се рећи да сам некад перфекциониста, па немам проблем са тим да признам кад погрешим. Знам људе који су далеко од перфекциониста, па не трпе шалу на свој рачун. Као што неко овде већ рекао, то има много везе са самопоуздањем. Мене "савршене особе" не привлаче из простог разлога јер су нереалне. Свако ко ми се представи као особа која нема проблеме, ја знам да лаже. Немам идоле, не идеализујем никог, зашто бих онда од себе очекивала да будем савршена? Не верујем у људе који се буде нашминкани, који заврше факултет без учења, који су успели без иједног пораза... Не критикујем икога, али ко себи призна да верује у ствари које нису стварне, на добром је путу да реши свој проблем. Немојте да трошите енергију на одржавању нереалне слике о себи. Прихватите себе и ту енергију потрошите на нешто паметније :)

      Избриши
  3. Mislim da to ima veze sa samopouzdanjem. Ako mozes da se izblamiras i da to sasvim dobro ispratis, stice se utisak osobe koja je sigurna u sebe i svoje vrednosti. A to jeste privlacno...

    ОдговориИзбриши
  4. Odličan tekst, ljudi se toliko trude da budu savršeni, pri tom zaboravljaju da nas baš ta nesavršenost čini posebnim bićima. Kada bi svi bili savršeni svet bi bio jedno dosadno mesto.

    ОдговориИзбриши
  5. Izgleda da postajem Tvoj redovni follower... :)
    Ponovo divan tekst. U potpunosti se slažem.
    Ja lično volim da se šalim na svoj račun i radim to vrlo često, a takav je i krug ljudi s kojima se družim pa sve "frca" od pozitivnih vibracija. Perfekcionizam je teška bolest. Kao prvo, šteti osobi koja pati od iste, a onda i svima ostalima u njenom okruženju. Perfekcionista obično od osoba u svom okruženju traži da budu perfekcionisti kao i oni sami. :/

    ОдговориИзбриши

Ako vam se svideo ovaj tekst slobodno ga podelite sa prijateljima :)