уторак, 22. октобар 2013.

Rak je pobediv!



"Najlepše reči na engleskom jeziku nisu "volim te" nego benigno je."
Vudi Alen

Ovaj citat nam govori koliko je rak rasprostranjen u današnje vreme, kao i to kolika količina straha ga okružuje.

Neću pisati o tome šta je rak, to verujem svi znate. Nisam lekar i neću ulaziti u medicinsku priču, koja je svakako važna i ima svoje mesto u procesu isceljenja. Neću pisati ni o uticaju ishrane, kretanja, lekova, dodatnih preparata, o važnosti prevencije i ranog otkrivanja. Važni su, ali to nije moja struka.

Pisaću o psihološkim i duhovnim faktorima koji utiču na to da do ove bolesti dođe, ali još važnije, o psihološkim i duhovnim faktorima koji doprinose isceljenju i pobeđivanju bolesti

Predstaviću vam izvore podrške koji postoje i nadam se na taj način doprineti tome da se fama oko ove bolesti bar malo smanji i da se svest o njenoj pobedivosti bar malo raširi.

"Rak je simbol, najveći od svih bolesti, on pokazuje da je nešto proticalo pogrešno u  pacijentovom životu i opomena da treba da ide drugim putem"  Elida Evans

U naslovu sam napisala da je rak pobediv, namerno nisam koristila reč izlečiv, zato što je isceljenje rezultat aktivnog učešća i borbe pacijenta i njegovih bližnjih, a ne pasivnog procesa uzimanja lekova i očekivanja od lekara da nešto učine i bolest nestane.

Ridiger Dalke u svojoj knjizi "Bolest kao put" govori o duhovnim i psihološkim uzrocima raznih bolesti, između ostalog i raka. Govori o tome kako mi biramo i kreiramo bolesti, i kako su simptomi samo znak da nešto u našem životu ne funkcioniše kako treba. Simptomi su poruke naše duše, i ako ih samo uklonimo mi propuštamo priliku da naučimo nešto o sebi i da svoj život živimo potpunije i kvalitetnije. Dalke navodi lepu metaforu sa automobilom. Ako se vozite auto putem i vidite da svetli crvena lampica, nećete otići kod automehaničara da je isključi zato što vam smeta što svetli, nego ćete odreagovati u skladu sa porukom konkretne lapmice. Nasućete gorivo, promeniti ulje. Nećete je samo isključiti.
                                     
Isto je i sa simptomima. Oni nam poručuju da ne živimo u skladu sa svojim bićem. Na nama je da se zapitamo i preispitamo, šta je to što možemo da promenimo kod sebe i u svom životu. Gde smo do sada grešili.

Prvo što ljudi osete i pomisle kada čuju dijagnozu "kancer" su strah i smrtna presuda. Strah, panika, očaj i odustajanje samo pogoršavaju situaciju. Mogu da se shvate kao normalna prva reakcija, ali ako pređu u trajno stanje samo doprinose razvoju bolesti. Reći nekom "misli pozitivno, ne boj se"  je takođe kontraprodukivno. 

Ono što pomaže su konkretne i tačne informacije o tome šta je moguće učiniti, kako pomoći sebi ili bližnjem, kako podržati sebe ili bližnjeg.

"Nova filozofija, način života, ne dobija se besplatno. Za to se mora platiti visoka cena i stiče se jedino velikim strpljenjem i ogromnim naporom." Fjodor Dostojevski
Ovakve informacije daje dr Berni Zigel, hirurg onkolog koji je nakon dugogodišnje prakse od lekara postao iscelitelj. Uvideo je koliko su odnos lekara i pacijenta, kao i struktura ličnosti i emocionalno stanje pacijenta bitni za proces isceljenja. U svojoj knjizi "Ljubav, medicina i čuda" navodi mnoštvo primera "čudotvornih" isceljenja pacijenata kojima je rečeno da nema leka. 

"Razlika među pacijentima je ogromna. Neki će učiniti sve, samo neće pokušati da izmene svoj život i tako povećaju izglede za izlečenje.Kada im ponudim izbor između operacije i promene načina života, osam od deset kažu "Operacija. Manje boli. Jedino treba da se pobrinem za čuvanje deteta dok sam u bolnici." Nasuprot njima su oni koje nazivam izuzetnim pacijentima, pacijentima koji preživljavaju. Oni ne prihvataju poraz, poput jedne moje pacijentkinje koja je oslepela od dijabetesa, amputirana joj je noga, obolela je od raka, ali živi duže nego što statistika predviđa i sada provodi dosta vremena pored telefona hrabreći druge bolesnike. Ona i drugi izuzetni pacijenti naučili su me da um može da utiče na telo i da sposobnost da se voli nije uslovljena telesnom bolešću"

"Naučna istraživanja drugih lekara i moje svakodnevno kliničko iskustvo uveravaju me da stanje uma utiče na stanje tela, delujući na centralni nervni sistem, endokrinološki i imunološki sistem. Smiren um šalje telu poruku da živi, dok mu depresija, strah i nerazrešeni konflikti šalju poruku da umre. Tako je svako izlečenje naučno, čak i ako nauka ne može tačno da objasni kako se dešavaju "čuda."" 

"Osnovni problem s kojim se suočava većina pacijenata jeste nesposobnost da vole sebe, budući da nisu bili voljeni u nekom ključnom periodu svog života. Taj period je gotovo uvek detinjstvo, kada naš odnos sa roditeljima oformljuje karakterističan način reagovanja na stres. Kao odrasli, ponavljamo te reakcije, i tako postajemo podložni bolesti, a naša ličnost često određuje specifičnu prirodu bolesti. Sposobnost da volimo sebe , udružena sa sposobnošću da volimo život i prihvatanjem činjenice da život nije večan, pomažu čoveku da vodi kvalitetniji život. Ja kao hirurg imam zadatak da omogućim ljudima da dobiju na vremenu kako bi mogli sami sebe da izleče. Pomažem im da se oporave, a istovremeno da shvate zašto su se razboleli. Tek onda oni mogu da počnu sa pravim izlečenjem, a ne samo sa zalečenjem."
"U svakom od nas je iskra. Nazovite je božanskom iskrom ako hoćete, ali ona je tu i može osvetliti put do zdravlja. Ne postoje neizlečive bolesti, samo neizlečivi ljudi."

U ovoj izuzetnoj knjizi sa mnogo naučnih dokaza i primera "čudotvornih" isceljenja Berni Zigel navodi i način na koji ispituje stavove pacijenta prema bolesti i životu. Postavlja im četiri pitanja, na osnovu kojih može da zaključi koliko je pacijent motivisan da živi i da se isceli.
Ta četiri pitanja su:


  • Da li želite da doživite stotu? 
  • Šta vam se događalo tokom godine ili dve pre vaše bolesti?
  • Šta bolest znači za vas?
  • Zašto vam je bila potrebna bolest?  
Na osnovu odgovora na ova pitanja procenjuje na koji način da pristupi pacijentu i za koji tok lečenja će se odlučiti. Pacijente koji su pobedili naizgled neizlečive "dijagnoze" on naziva izuzetnim pacijentima i u knjizi nam otkriva "tajne" njihovog uspeha, što je po meni najveća vrednost ove knjige koju vam, ako se vi ili neko vama blizak borite protiv raka, najtoplije preporučujem.

                                                                                       

                                                                               


Sledeći izvor podrške i motivacije je video pod nazivom "Bog ima zadnju reč". Bez obzira na to da li ste vernik ili ne, bez obzira na veroispovest, preporučujem ovaj video zato što u njemu ne samo sveštenici, nego i lekari onkolozi sa Instituta za onkologiju u Sremskoj Kamenici govore o tome koliko je vera (bilo koja vrsta) značajna za isceljenje. I oni navode primere "čudotvornih" izlečenja pacijenata za koje su mislili da im nema spasa. Kada kažem bilo koja vrsta vere, mislim na to da veroispovest nije bitna, da vera može da bude kako u Boga, Hrista, Alaha.... tako i u Život, Ljubav, Univerzum.... isceljujuće je verovanje u silu koja je veća i moćnija od nas. I u ovom slučaju, pasivno prepuštanje i čekanje da neko nešto učini nije dovoljno. Kada neko moli za izlečenje a nije spreman da se zagleda u sebe i promeni svoj način života (spoljašnji i unutrašnji), molitve mu verovatno neće biti uslišene. Sa druge strane, neko ko je spreman da se menja, uči, razvija i raste, u veri i molitvi će naći podršku za svoj put i biće mu lakše da prevazilazi prepreke i savladava svoje životne lekcije.



Ako i sami imate pozitivno iskustvo, ako ste vi ili neko vama blizak pobedili rak, podelite to sa mnom i čitaocima ovog bloga u komentarima (postoji opcija za anonimno postavljanje komentara, ako ne želite da otkrivate vaš identitet).
Možda ćete svojim primerom nekog motivisati i podstaći da se bori i pobedi bolest.

                                                                                 


Jelena Pantić, psiholog


Ovo je autorski tekst, ako želite da ga podelite sa čitaocima svog bloga, sajta ili portala slobodno to uradite, ali onako kako to pristojnost i pravni sistem nalažu: uz navođenje imena autora i postavljanje linka ka izvoru teksta. Hvala :)







5 коментара:

  1. Citajuci ovo i mnogo sto sta drugo, ja se uvek pitam zasto nama kao deci i nasoj majci pre njene operacije nije receno da boluje od karcinoma,sa metastazama vec smo verovali da ide na obicnu operaciju kamena u zuci....dato joj je posle toga 3 meseca zivota bez ikakve nade i sanse da ozdravi i prezivi...i ona potpuno nespremna kao i mi. Nismo uspeli da je spasimo, a verovali smo i nadali se do njenog poslednjeg daha.
    Citajuci pitam se ako ste u pravu (odnosno pomenuti iscelitelji,lekari i pisci), da li je moguce da nasa majka nije imala veru, nije imala zelju i motiv da prezivi... imala je tezak zivot ali smo mi kao deca njoj bili najvazniji i svu njenu ljubav, pozrtvovanje i sve sto nam je nesebicno davala smo uzvratili istom merom, i uvek je bila ponosna na nas, voljena, pazena i cuvana kao kap vode na dlanu do poslednjeg dana....Bila je borac ceo zivot, kako je moguce da je tek tako odustala kad smo trebali da uzivamo u sreci, blagostanju i ljubavi kao jedna velika porodica...Ne mogu da razumem...
    Kako god, zelim samo da kazem da je najpre vazno pre eksperimentisanja sa ljudima reci istinu, ako ne obolelom onda onome kome je do tog dragog bica najvise stalo...pa da moze po veri i instinktu i eventualnom dogovoru sa obolelom dragom osobom izabere pravi put izlecenja...
    Marijana R.

    ОдговориИзбриши
  2. Žao mi je zbog vašeg gubitka. I ja u porodici imam više njih koji nisu uspeli da pobede. Ne znam zašto, mislim da niko nema taj konačan odgovor i objašnjenje.
    Ali znam da nema mesta krivici, verujem da ste i vi i vaša majka dali sve od sebe.
    Većina ljudi će svesno reći da voli sebe i da želi da živi, ali praksa pokazuje da nekad podsvesno žele drugačije, iz raznoraznih razloga. Ponavljam, tu nema mesta ničijoj krivici.
    Slažem se s vama, i to i stručnjaci iz knjiga koje sam navela preporučuju, da se saopšti istina o bolesti, ali i da se ulije nada da je pobeda moguća.
    Zbog toga sam napisala ovaj tekst, da usmerim one koji se bore na neke izvore za koje se malo zna a dragoceni su. To nije garancija da će svako uspeti da pobedi, ali svakako povećava šanse.
    Svako dobro vam želim

    ОдговориИзбриши
  3. Na osnovu 2 primera u neposrednom okruženju moje laičko mišljenje je da je ovaj tekst 100% tačan - jedan primer koji je preživeo (9 godina je prošlo od lečenja, a lekari su čak rekli da je recidiv verovatan u 7. godini) jer je totalno preokrenuo svoje navike u životu i počeo da veruje (namerno neću da navodim u šta jer zaista smatram da je irelevantno), a drugi koji većinu navika ne želi da promeni i stanje mu je sve gore (eventualno opravdanje je što je u početku lečenja naišao na dr sa kojom nije imao dobar odnos, a to navodite kao jedan od ključnih momenata u lečenju). Pokušaću ovim tekstom, kao i tekstom "anita-moorjani-zena-koja-je-prezivela" da utičem na ovaj drugi primer osobe koja, prema mom laičkom mišljenju, ima neki podsvesni psihološki problem. Hvala na inspiraciji, vaši tekstovi i videa su pravo osveženje!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jessica hvala za lepe reči i još više ovaj komentar. Uvek mnogo znači kad se navedu primeri iz života.
      Nadam se da će i druga osoba koju ste spomenuli pronaći snagu u sebi i izabrati život.
      Korisna literatura su i Simontonovi "Kako ponovo ozdraviti". On je onkolog, ona psiholog i zajedno su napravili program koji u SAD ima duplo veći procenat preživelih od nacionalnog.
      U knjizi daju lepa objašnjenja i što je još važnije konkretne korake u ozdravljenju.
      Toplo je preporučujem svima, može da se primeni i za druge bolesti i zdravstvene tegobe.

      Veliki pozdrav

      Избриши
    2. Hvala na preporuci!
      Pozdrav!

      Избриши

Ako vam se svideo ovaj tekst slobodno ga podelite sa prijateljima :)