четвртак, 21. март 2013.

Tople pahuljice- put do harmoničnih odnosa sa drugima

Zašto se u društvu nekih ljudi osećamo prijatno, a u društvu nekih drugih neprijatno?
Zašto ponekad biramo da budemo u društvu ljudi koji nam ne prijaju, samo da ne budemo sami?
Zašto smo ponekad spremni da se odreknemo sebe zbog drugih?

Šta je to što nam toliko treba od drugih ljudi, da smo spremni da zavaravamo sebe i pravimo se da nam prija nešto što nam zapravo smeta?



                                                                                   
Tekst je premešten na ovu adresu 

15 коментара:

  1. Ovo je za mene bila topla pahuljica, hvala ti ! :)

    ОдговориИзбриши
  2. Анониман3. мај 2013. 18:44

    Jelena fantastični ste. hvala na puno toplih pahulja sve ovo vreme )

    ОдговориИзбриши
  3. Анониман8. мај 2013. 13:12

    Tako istinito i tacno! Cak i sami smo svesni svega gore recenog ali ipak se u komunikaciji sa drugima sve cesce,tj najcesce srecemo sa plastikom i bodljama...na zalost!
    P.D.

    ОдговориИзбриши
  4. Анониман27. мај 2013. 21:20

    Fenomenalan tekst. Hvala Jelena.

    ОдговориИзбриши
  5. Анониман23. јун 2013. 10:48

    Ovo je vas najbolji tekst koji sam procitala do sada. Da li ce oni biti objavljeni u formi knjige?

    ОдговориИзбриши
  6. Znaci, pahuljasta komunikacija se stice i razvija praksom! Ali, kako se prvo i lakse praksom nauci nepravilna komunikacija hladnih bodlja? Da li postoji takva komunikacija uopste? Zar covek ne ume prirodno da balansira izmedju te dve vrste komunikacija? Da li je prirodna i normalna iskljucivo pahuljasta komunikacija? Ona zahteva stalni napor protiv svoje volje - uskakanje u sablon - sto ne mozemo reci da je prirodno! Zar mozemo? Kako znamo da imamo toliko pahuljica na raspolaganju? Zar se tu ne trosi neka energija? Zar Skot Pek u Putu kojim redje idemo nije rekao da ne mozemo da volimo osoba koliko hocemo? Zar te ne bi proglasili ludim kad bi to sprovodio u praksi, zar ne postajes time ranjiv i ne izlazes se podsmehu ljudi koji su na strani destrukcije, a takvih je mnogo? Sta ste vi, u stvari, novo rekli? Isto kao sto je vikao Isus pre toliko godina... I sta sada imamo kao rezultat tog eksperimenta u trajanju dva milenijuma? Imamo situaciju da se zahteva saznavanje te religije i njeno prihvatanje od strane svih, inace nema nista od njenog blagotvornog ucinka! A to dalje, znamo, uzrokuje ratove za sirenje religije. I jos nesto, Jelena... Rekli ste da iza sebe imate neuspelu visegodisnju vezu i da vam je tesko bilo zbog toga. Kako vi kao psiholog mozete sebi dozvoliti tako nesto? Kako ne mozete da se zastitite od neuspeha, tj. da procitate mnogo unapred kako ce vasa veza zavrsiti, da, prosto, shvatite da li taj covek ima potencijala da vam ostane veran do kraja? Cemu inace saveti drugima? Ako i psiholozi moraju proci kroz psihicke tegobe obicnih smrtnika, zar nije logicno da i svi ostali moraju? Pa cemu onda saveti? O cemu mi pricamo ovde?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Poštovani Dragoslave,
      za sve se troši neka energija, pa i za osmeh i ljubaznu reč, pokušaj da se uz poštovanje drugog ukaže na nešto što nam smeta...ali takvo trošenje energije dovodi do lepših i konstruktivnijih odnosa sa drugim ljudima. Konflikti među ljudima su neizbežni, ali mogu da budu destruktivni ili konstruktivni, od nas u velikoj meri zavisi kakvi će preovladavati. Slažem se da ne možemo da volimo neograničen broj osoba, ali možemo da budemo ljubazni i prijatni prema većini.
      Slažem se i da nisam rekla ništa novo, ali znam da su neki ljudi imali korist od mojih reči, tako da ih nisam trošila uzalud. Poštujem naravno Vaše pravo da mislite i postupate drugačije.

      Nisam rekla da imam neuspelu višegodišnju vezu iza sebe nego višegodišnju vezu koja se iznenada završila. To je bila veza sa dobrim čovekom u kojoj sam mnogo lepog dobila i naučila. Napisala sam i da u svom iskustvu imam više smrti bliskih osoba, da li me lošim psihologom čini to što nisam uspela da sprečim njihovu smrt?

      Priznajem da ne mogu da vidim budućnost i ne mogu da utičem na sve, što ponekad dovodi i do neprijatnih i bolnih osećanja. Znanja i veštine koje primenjujem u svom životu i o kojim pišem mi pomažu da lakše prebrodim teške događaje i situacije, koje su deo svačijeg života, pa i života jednog psihologa, dobrog ili lošeg. Znam da ima dosta ljudi koji kroz moje tekstove uče isto to i da im pomaže. Zbog njih pišem. Znam i da ima onih kojim moj pristup i stil pisanja ne odgovaraju ili nisu dovoljni, što je takođe u redu.

      Ni Vi ni bilo ko drugi niste u obavezi da čitate ove tekstove, niti da primenjujete bilo šta od napisanog. Pišem sa ljubavlju i željom da neko ima korist od toga što pišem, ali bez ambicije da u jednom tekstu dam odgovore na sva psihološka pitanja i rešenja za sve probleme.

      Svako dobro

      Избриши
  7. Hvala vam Jelena, za ovaj divan tekst. Meni se bas svideo, mislim da je vrlo mudar i koristan. Samo neko ko nije probao ovakav vid komunikacije, moze da tvrdi nesto lose o
    tome. Iz iskustva govorim da je meni puno vise dobrog donela.

    ОдговориИзбриши
  8. Hocete reci da treba primenjivati i plasticne pahulje ako za tog nekog nema pahuljastih i da ce vremenom one postati pahuljaste.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ne, plastične pahulje su veštačke ( npr. veštački osmeh)... bilo kakva iskrena pažnja ili gest su tople pahulje.

      Избриши

Ako vam se svideo ovaj tekst slobodno ga podelite sa prijateljima :)